No, prilika je ipak stigla...

Prije dva tjedna sam dobio telefonski poziv, otvorila mi se ova velika prilika i svijet mi se okrenuo za 720 posto. Istog sam trenutka krenuo ozbiljno trenirati jer sam se morao u samo 35 dana spremiti za meč karijere. Ovo je moja velika prilika.

Zašto su baš tebi dali ovu priliku? Već neko vrijeme si izvan pogona, razmišljao si o kraju karijere.

Morao si se odmah prihvatiti posla...

Znao sam odmah da imam vrlo malo vremena i da je moj protivnik više od mjesec dana priprema ispred mene. Morao sam preskakati korake koje bi inače čini i slikovito govoreći, trebao sam prebaciti iz druge u petu brzinu. Praktički sam odmah krenuo u sparnige.

Koliko znaš o Sartisonu?

Znam nešto, ne sve. Dobio sam njegova dva meča, no nisam dobio posljednju borbu. Imam osjećaj da mi namjerno nisu poslali tu snimku kako bih se koncentrirao na neke stvari, a previdio druge. Ono što sam vidio u materijalu koji imam je da se radi o iznimnom tehničaru koji u tom meču nije bio toliko angažiran. Nije pokazao neku agresivnost i nije toliko grizao. No, nekako imam osjećaj da je to sve velika zamka i da mi nisu htjeli pokazati njegov cijeli repertoar. Ono što sam vidio u borbi protiv Kesslera je da se radio o amaterski školovanom boksaču, istočne škole koji je vrlo moćan.

S kim treniraš u Las Vegasu?

Kada sam došao u Las Vegas učlanio sam se u amaterski lokalni boksački klub na preporuku nekih ljudi. Počeo sam raditi s Seveom Rowlandsom, Australcem i vrlo iskusnim, ali i vrlo mladim trenerom. Radio je s mnogim poznatim boksačima i napravio je odlične rezultate i mnoge prvake. Cijenim to što voli slušati i što je vrlo smiren pa tako i djeluje na mene.

Što je s tvojim bratom Vladom? Hoće li on biti u tvom kutu?

Ne znam hoće li Vlado biti na meču, nismo u kontaktu. Zaista mi je žao jer je došlo do ovakve situacije, no stavovi su nam ovaj put bili nepomirljivi. On je htio da se vratim u Europu i da pripreme odradimo u bugarskim planinama. Ja sam smatrao da bi mi to bio prevelik šok za organizam i da bi tako izgubio dragocjeno vrijeme. Nisam imao taj luksuz. On se naljutio i razišli smo se. Već smo zadnjih par godina zajedno i jedemo iz istog tanjura; i gorko i slatko. U jednu je ruku ovo možda i dobro pošto moj novi trener nije toliko emotivno involviran. Znam da bi Vlado bio nervozan jer mi je ujedno i brat i trener.

Mogao bi stići do životnog uspjeha bez čovjeka koji te praktički stvorio?

Da nije bilo njega, ne bi bilo niti mog uspjeha, niti ove prilike. Njegove su zasluge jednake kao i moje. Ja sam se borio, a on je imao viziju. Tako da se nikako ne smije omalovažiti njegova zasluga. Ako postanem prvak, to će biti i njegov uspjeh.

Ostalo je dvadesetak dana do meča u Oberhausenu, kakav je plan priprema?

Fizičku pripremu već duže vrijeme radim s Nenadom Sudarom. Znam program i preko interneta smo svakodnevno u kontaktu pa me može trenirati i iz Hrvatske. To nije problem. Posljednjih pet dana prije puta u Europu probat ću se prilagoditi na promjenu vremenske zone. Funkcionirat ću po europskom vremenu. Ići ću spavati oko 15 sati, a budit ću se oko ponoći. Praktički ću zamijeniti noć za dan. Znam da to nije lako i da će to biti velik šok za organizam, no mislim da je tako najbolje.

Kada se sve ovo pogleda, cijela priča liči na neku bajku ili životnu priču Rockyja Balboe?

Cijela mi priča više sliči na film "Cinderella man" s Rusellom Croweom u glavnoj ulozi. Volim filmove s tematikom iz stvarnog života. Nije me sram priznati da sam zaplakao kada sam vidio sudbinu tog čovjeka. To je emotivan i vrlo snažan film ima poruku i smatram da se svaki radišan čovjek može prepoznati u njemu.

Što ti je najveći motiv?

Teško je naći motiva u 35. godini kada ti ništa ne ide od ruke. Razgovarao sam sa suprugom i dogovorili smo se za ovu varijantu. Nije mi lako jer mi teško pada odvojenost od nje i od moje djece. No, to mi je u jednu ruku i motiv više. Titulu bih volio osvojiti najviše zbog njih pa da za deset ili petnaest godina mogu reći da su ponosni na svog oca. Motiv su mi i oni ljudi koji po raznoraznim forumima pljuju po mom radu, a nikada se nisu sami okušali u ovako nečemu. Skrivaju se iza tipkovnice, iza pseudonimima i pljuju. Oni su mi također motiv.

Na što pomisliš kada znaš da bi mogao postati prvak svijeta?

Prije svega osjećam golemu odgovornost i strah od neuspjeha. Nije me strah batina, bojim se poraza, a naravno da bi mi bilo jako žao da ne osvojim titulu. Cilj mi je dati sve od sebe, pa ako i ne postanem prvak, znat ću da sam pustio i posljednju kap krvi. Znam da me čekaju teški trenuci, no bit ću jako gladan uspjeha.

Jedini si hrvatski rangirani profesionalni boksač. Zašto nam je ovaj sport pao na tako niske grane?

Došla su neka druga vremena i danas vlada interes za neke druge sportove. Morate shvatiti jedno, a to je da u boksačku dvoranu nikada neće ući netko tko ima riješenu egzistenciju. Nikada se boksa neće prihvatiti sin bogataša. Onaj tko se odluči za ovaj sport mora biti spreman na odricanje, na prolijevanje mnogo znoja i još više krvi. Nisu svi danas spremni za patnju. U ovom sam 20 godina i svašta sam vidio. Boks je poput života, primaš puno udaraca, neki su ispod pojasa. Često padneš, no uvijek se moraš dići.

Dva naša borilačka velikana razmišljaju o prekidu karijere, Mirko Filipović i Mario Preskar? Jedan je već legenda, drugi odlazi u najboljim godinama.

Mirko Filipović je u puno boljoj situaciji. On je napravio mnogo toga i bez ikakve grižnje savjesti može objesiti rukavice o klin. Nema se stvarno čega sramiti. S druge strane, Mario je otišao bez ispaljenog metka. On najbolje zna zbog čega je prekinuo karijeru, ja skromno smatram da mu je posljednja borba bila samo okidač koji je rekao dosta. Možda je izgubio motivaciju, možda je u lošim odnosima s trenerom...tko zna. To je njegova odluka i to se treba poštovati. Oni koji ga kritiziraju, neka oni uđu u ring. Najbitnije je na koncu ostati zdrav.

U Njemačkoj ćeš teško do pobjede na bodove protiv borca s njemačkim "papirima". Planiraš li ići na nokaut s obzirom na cijelu situaciju i to da ćeš teško izdržati 12 rundi?