Rukavice za boks Alpha White
75,00 €
IBF Champions Night - Ivan Jukić osvojio East/West titulu europskog prvaka u srednjoj kategoriji
Hrvatsko-crnogorski dvojac našeg trenera Vlade Božića sa stopostotnim se učinkom vraća iz Berlina, gdje se u nedjelju navečer na priredbi pod nazivom IBF Champions Night boksalo mahom za naslove američke organizacije.
Tako se 25-godišnji Milorad Žižić (8-0) u rodni Nikšić vraća s naslovom mladog (youth) svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji, dok u Zadar u rukama Ivana Jukića (14-0) putuje titula East/West europskog prvaka u istoj kategoriji.
Osam mečeva u berlinskoj dvorani Universal pratilo je nešto manje od tisuću gledatelja, među kojima su se našla i dva poznata boksačka imena: hrvatski profesionalac Stjepan Božić, koji zbog ozljede nije mogao nastupiti u njemačkoj prijestolnici (ali će boksati u petak u pulskom Pattinaggiu), te nekoć vrlo perspektivni njemački poluteškaš Thomas Ulrich.
Po svoju pobjedu prvi je krenuo Božićev crnogorski štićenik. Pod paskom oca Žike i bodren malobrojnom, ali glasnom skupinom kršnih navijača, Žižić je od prve minute kontrolirao meč protiv solidnog češkog srednjaša Michala Pechačeka (10-2). Iako je bodovna prednost bila neupitna, Mićko i njegov trener brzo su osjetili da nema potrebe odluku prepuštati sucima.
Češki profesionalac u šestoj je rundi prvi put osjetio svu snagu Žižićeve lijeve ruke. Našao se u nokdaunu i uz dosta muke uspio nastaviti meč. Isto se dogodilo i u sedmoj dionici, da bi u posljednjim sekundama osme runde Žižić konačno i klasično nokautirao suparnika.
"U 16 mjeseci skupio sam osam profesionalnih dvoboja i isto toliko pobjeda, kako ne bih bio zadovoljan!? Iza ove pobjede krije se zaista naporan rad s trenerom Vladom i sparing-partnerima Vedranom Akrapom i Stjepanom Božićem. Pripremao sam se u Zagrebu, a s obzirom na to da sam pronašao dobitnu kombinaciju, ništa neću mijenjati ni uoči sljedećih mečeva. Ovo je samo početak mojih uspjeha, vjerujem da ću i dalje s ponosom pobjeđivati za svoju domovinu i sve ljude koji me podržavaju," rekao je Žižić nakon pobjede u Berlinu, otkrivši nam još da je zagrebačke dane provodio spavajući u Božićevoj dvorani u Španskom, kako bi se maksimalno približio spartanskom načinu priprema.
"U ožujku me čeka osam rundi u mome Nikšiću, potom se nadam nastupu u Zadru, zajedno s mojim kolegom i prijateljem Jukićem, a u rujnu 2013. godine ponovno napadam neku relevantnu titulu," zaključio je crnogorski boksač.
Niti pola sata kasnije u ring je ušao 31-godišnji Zadranin Jukić. S obzirom na to da je u samo dva dana prije nastupa u Nijemcu Tomu Reicheu dobio novog, navodno slabijeg suparnika, nadali smo se još jednoj brzoj egzekuciji. Međutim, Ivan je morao odraditi punih 12 rundi da bi u ruke dobio prvi pojas u trogodišnjoj profesionalnoj karijeri.
Jukić je suparniku već u prvoj rundi stavio do znanja kakav ishod može očekivati. Temeljito je lomio Reicheov otpor i u šestoj rundi sudac u ringu morao je odbrojavati dok se njemački srednjaš ustajao s poda. Nastavak meča pružao je Jukiću dovoljno prilike da nokautira Reichea, no nokaut ipak nismo dočekali. O žestini Jukićevih napada svjedoči i ozljeda njegove šake, kao i činjenica da je njemački boksač nakon dvoboja morao potražiti liječničku pomoć zbog krvarenja iz oba uha. Jukić je ostao bez devetog nokauta u karijeri, ali je stekao dragocjeno iskustvo nakon 12 rundi.
"Nikad prije nisam boksao više od šest rundi, tako da nisam bio sasvim siguran koliko snage i kondicije treba sačuvati za posljednje runde. Presretan sam osvojenom titulom, jer iza mene je mnogo muke i odricanja. Samo tijekom ove godine triput sam se pripremao za mečeve koji se na kraju iz raznih razloga nisu ni dogodili. Moram se, međutim, malo zamisliti nad činjenicom da nisam nokautirao suparnika, iako je bilo vremena i prilike. To baca blagu sjenu na moju pobjedu, iako iz mojeg Zadra stižu pozitivne kritike da sam se napokon prestao tući u ringu, a počeo boksati," rekao je nakon berlinske pobjede Jukić, naglasivši kasnije da se boksom počeo baviti gledajući Željka Mavrovića kako postaje europski prvak sredinom devedesetih godina.
Dvostruka pobjeda proslavljena je još u dvorani Universal, no prava fešta upriličena je u berlinskom restoranu s hrvatskim štihom Niko. Jukić i Žižić nisu se odvajali od svojih pojaseva do kasno u noć.
S. Mufić
Tako se 25-godišnji Milorad Žižić (8-0) u rodni Nikšić vraća s naslovom mladog (youth) svjetskog prvaka u srednjoj kategoriji, dok u Zadar u rukama Ivana Jukića (14-0) putuje titula East/West europskog prvaka u istoj kategoriji.
Osam mečeva u berlinskoj dvorani Universal pratilo je nešto manje od tisuću gledatelja, među kojima su se našla i dva poznata boksačka imena: hrvatski profesionalac Stjepan Božić, koji zbog ozljede nije mogao nastupiti u njemačkoj prijestolnici (ali će boksati u petak u pulskom Pattinaggiu), te nekoć vrlo perspektivni njemački poluteškaš Thomas Ulrich.
Po svoju pobjedu prvi je krenuo Božićev crnogorski štićenik. Pod paskom oca Žike i bodren malobrojnom, ali glasnom skupinom kršnih navijača, Žižić je od prve minute kontrolirao meč protiv solidnog češkog srednjaša Michala Pechačeka (10-2). Iako je bodovna prednost bila neupitna, Mićko i njegov trener brzo su osjetili da nema potrebe odluku prepuštati sucima.
Češki profesionalac u šestoj je rundi prvi put osjetio svu snagu Žižićeve lijeve ruke. Našao se u nokdaunu i uz dosta muke uspio nastaviti meč. Isto se dogodilo i u sedmoj dionici, da bi u posljednjim sekundama osme runde Žižić konačno i klasično nokautirao suparnika.
"U 16 mjeseci skupio sam osam profesionalnih dvoboja i isto toliko pobjeda, kako ne bih bio zadovoljan!? Iza ove pobjede krije se zaista naporan rad s trenerom Vladom i sparing-partnerima Vedranom Akrapom i Stjepanom Božićem. Pripremao sam se u Zagrebu, a s obzirom na to da sam pronašao dobitnu kombinaciju, ništa neću mijenjati ni uoči sljedećih mečeva. Ovo je samo početak mojih uspjeha, vjerujem da ću i dalje s ponosom pobjeđivati za svoju domovinu i sve ljude koji me podržavaju," rekao je Žižić nakon pobjede u Berlinu, otkrivši nam još da je zagrebačke dane provodio spavajući u Božićevoj dvorani u Španskom, kako bi se maksimalno približio spartanskom načinu priprema.
"U ožujku me čeka osam rundi u mome Nikšiću, potom se nadam nastupu u Zadru, zajedno s mojim kolegom i prijateljem Jukićem, a u rujnu 2013. godine ponovno napadam neku relevantnu titulu," zaključio je crnogorski boksač.
Niti pola sata kasnije u ring je ušao 31-godišnji Zadranin Jukić. S obzirom na to da je u samo dva dana prije nastupa u Nijemcu Tomu Reicheu dobio novog, navodno slabijeg suparnika, nadali smo se još jednoj brzoj egzekuciji. Međutim, Ivan je morao odraditi punih 12 rundi da bi u ruke dobio prvi pojas u trogodišnjoj profesionalnoj karijeri.
Jukić je suparniku već u prvoj rundi stavio do znanja kakav ishod može očekivati. Temeljito je lomio Reicheov otpor i u šestoj rundi sudac u ringu morao je odbrojavati dok se njemački srednjaš ustajao s poda. Nastavak meča pružao je Jukiću dovoljno prilike da nokautira Reichea, no nokaut ipak nismo dočekali. O žestini Jukićevih napada svjedoči i ozljeda njegove šake, kao i činjenica da je njemački boksač nakon dvoboja morao potražiti liječničku pomoć zbog krvarenja iz oba uha. Jukić je ostao bez devetog nokauta u karijeri, ali je stekao dragocjeno iskustvo nakon 12 rundi.
"Nikad prije nisam boksao više od šest rundi, tako da nisam bio sasvim siguran koliko snage i kondicije treba sačuvati za posljednje runde. Presretan sam osvojenom titulom, jer iza mene je mnogo muke i odricanja. Samo tijekom ove godine triput sam se pripremao za mečeve koji se na kraju iz raznih razloga nisu ni dogodili. Moram se, međutim, malo zamisliti nad činjenicom da nisam nokautirao suparnika, iako je bilo vremena i prilike. To baca blagu sjenu na moju pobjedu, iako iz mojeg Zadra stižu pozitivne kritike da sam se napokon prestao tući u ringu, a počeo boksati," rekao je nakon berlinske pobjede Jukić, naglasivši kasnije da se boksom počeo baviti gledajući Željka Mavrovića kako postaje europski prvak sredinom devedesetih godina.
Dvostruka pobjeda proslavljena je još u dvorani Universal, no prava fešta upriličena je u berlinskom restoranu s hrvatskim štihom Niko. Jukić i Žižić nisu se odvajali od svojih pojaseva do kasno u noć.
S. Mufić
