Kažu da iza svakog uspješnog muškarca stoji uspješna žena. U ovom slučaju situacija je obrnuta. Boksačku karijeru 24-godišnje Ivane Habazin, koja je u ove godine okrunjena naslovom svjetske prvakinje u velter kategoriji prema IBF verziji, trasirao je poznati zagrebački trener Vlado Božić.

Ivana Habazin (13-1) 13. rujna u Kopenhagenu ima povijesnu priliku ujediniti sva četiri cijenjena svjetska naslova. Ivana će, naime, u glavnom gradu Danske boksati protiv 32-godišnje Norvežanke kolumbijskog podrijetla Cecilije Brækhus (25-0), neporažene trostruke svjetske prvakinje (WBA, WBC i WBO).

U razgovoru s Vladom Božićem otkrivamo kako je došlo do meča zagrebačke studentice s ponajboljom boksačicom svijeta, zašto vjeruje u Ivaninu pobjedu i je li teže biti trener ili boksač.

Kako ste uspjeli dogovoriti ovaj meč?
- Još prije meča za IBF naslov protiv Sabrine Giuliani u ožujku ove godine u Belgiji znalo se da će pobjednica boksati sa Cecilijom Brækhusom za sve četiri svjetske titule. Bio je to motiv više za Ivanu u dvoboju protiv Sabrine. Međutim, radilo se tek o načelnom dogovoru kojeg je trebalo detaljno razraditi.

Jeste li ikad posumnjali u Ivanine mogućnosti? Recimo nakon poraza od Eve Halasi u meču za IBF naslov u ožujku 2013.?
- Ne, nikada! Da sam sumnjao u Ivanine mogućnosti, nikad ne bih započeo suradnju s njom. Od prvog treninga znao sam da ima potencijal postati svjetskom prvakinjom. A za poraz od Eve Halaši najviše je kriva sama Ivana. Napravila je nekoliko pogrešaka, a Eva je boksala kao nikad u životu i dogodio se poraz. Međutim, iz današnje perspektive mogao bih čak ustvrditi da je taj neuspjeh bio dobro došao. Tek tada je postala prava profesionalka. Naime, boksači često na početku karijere ne vjeruju ili ne prihvaćaju trenerove riječi, nego mnoge stvari uče iz vlastitog iskustva.

Kako ste ju tada uspjeli motivirati da ne odustane od boksa?
- Objasnio sam joj da je ona daleko bolja boksačica od Eve Halaši i da će ju u uzvratu sigurno pobijediti. Mi smo i planirali revanš protiv Eve, ali je ona u međuvremenu završila karijeru.   

Kako ste zadobili Ivanino bezgranično povjerenje?
- Ivana najbolje zna koliko sam vremena, rada, truda, pa čak i nešto novca uložio u njenu karijeru. Meni je, pak, najveće zadovoljstvo što sam ju izveo na pravi životni put. Ivana je odrasla bez oca i danas ju tretiram kao svoju kći. Evo i ovih dana, dok je u karanteni, spava u mom stanu, na krevetu moga sina.  

Kako biste ocijenili Ivaninu trenutačnu formu?
- Otkako radimo zajedno, nikad nije bila brža i spremnija. U tri tjedna odradili smo 90 posto plana, što nikad ni sa kojim svojim boksačem nisam uspio postići. A kao trener radim od 1996. godine. Čak mislim da muškarac ne bi mogao izdržati takve pripreme. Uvjerio sam se da su žene otpornije na bol.

Je li Cecilia Brækhus najbolja boksačica u povijesti?
- Rekao bih da jest. Kad se cijela njena karijera uzme u obzir, sve titule koje je osvojila i koliko ih je puta obranila, te sve ostalo što je postigla u borilačkim sportovima, uključujući i zaradu, mislim da nikad nije bilo bolje boksačice.

Jasno je da o taktici ne možete govoriti, ali ima li Cecilia uopće slabih točaka?
- Svaka sportašica, pa tako i najbolja na svijetu, ima slabih točaka. Samo je pitanje može li se u zadano vrijeme iskoristiti tu slabu točku. Tvrdim da će Ivana pobijediti bude li pokazala barem 70 posto onoga što daje na sparinzima.

Koja je Cecilijina najveća prednost u ovom meču?
- Njena je najveća snaga u menadžmentu. Rekao bih da se kod Cecilije spojila latinoamerička genetika sa skandinavskim odgojem i njemačkim menadžmentom. Ne umanjujući njene osobne i sportske kvalitete, bez njemačkog menadžera Wilfrieda Sauerlanda, Cecilia nikad ne bi bila višestruka svjetska prvakinja.

Je li Ivana i financijski dobro prošla u ovom aranžmanu?
- Pregovori su trajali više tjedana upravo zbog toga što nisam htio pristati na prvu ponudu. Mislim da sam postigao dobre uvjete, iako mi je žao što nisam imao još poneki adut i malo više vremena da od Sauerlanda izvučem još više.  

Zašto je za poprište dvoboja odabran baš Kopenhagen?
- Cecilia Brækhus je Norvežanka, međutim Norveška ne dopušta boksačke mečeve bez zaštitnih kaciga pa u toj zemlji nema profesionalnog boksa. Zato je obližnja Danska zapravo njen domaći teren.

Jeste li nakon što je Ivana 22. ožujka 2014. postala svjetska prvakinja dobili ikakvu potporu s bilo koje strane?
- Potpora je bila na individualnoj razini, od ljudi koji nas cijene i vole boks. Od institucija i državnih tijela nismo ni očekivali nikakvu potporu.

I sami ste se u mlađim danima okušali u boksačkom ringu. Je li teže boksati ili pratiti meč iz trenerskog ugla?
- Teško je trenirati i boksati, to svi znamo. Nakon boksač je umoran, ali trener je gotovo na umoru. Nikad nisam profesionalno boksao, no čini mi se da je kudikamo teže biti profesionalni trener. Pogotovo je to teško u Hrvatskoj, gdje treneri moraju raditi posao petorice ljudi.

U studenome 2009. vodili ste brata Stjepana u borbu za WBA svjetsku titulu, a u ožujku 2013. pripremili ste Ivanu za juriš na IBF naslov. Malo je trenera koji se mogu pohvaliti takvom kombinacijom.
- Naglasio bih da Stjepana nisam pripremao za spomenuti meč, iako sam ga vodio u ringu. Isto tako, siguran sam da bi Stjepan 2009. pobijedio Sartisona da sam ga imao priliku pripremati 10 tjedana. Jedino tada moj brat je imao priliku postati svjetski prvak, nikad prije i nikad kasnije. Ponosan sam što sam jedini čovjek na ovim prostorima koji je svojim trenersko-menadžerskim sposobnostima doveo boksača i boksačicu do mečeva za svjetske naslove. To su pravi hrvatski proizvodi!

Kakve su Vaše profesionalne ambicije?
- Malo sam se umorio od ovog posla. Želim završiti boksačku priču s Ivanom, koja će bez obzira na sportsku karijeru uskoro diplomirati na filozofskom studiju i potpuno se posvetiti pravnom fakultetu u Rijeci. To mi je važnije od njene boksačke karijere. Mnogo toga ovisi i o ishodu meča sa Cecilijom. No, sigurno je da Ivana neće ostati u boksu samo da bi prihvaćala neke financijski smiješne ponude.

Čemu ćete se onda posvetiti kad Ivana završi karijeru?
- Posvetit ću se svojoj obitelji. Moj 11-godišnji sin je talentirani golfer i mislim da se vrijedi potruditi oko njegove karijere. Bude li imao volje, želim da napraviti iskorak u golfu i to na način koji još nije zabilježen u Hrvatskoj. Surađujemo s vrhunskim trenerom Mirom Rajićem koji je također prepoznao njegov talent i puno nam pomaže. Važno je reći da je moj sin predanošću, talentom i ponašanjem zaslužio podršku obitelji i okoline. Niti jednom ga nisam morao podsjetiti, niti nagovarati da pođe na trening. Štoviše, još davno sam mu rekao da dižem ruke onog trenutka kad ga budem morao tjerati da trenira. Znam da u svijetu ima stotine tisuća djece poput njega, ali nijedno nema tatu poput njega. Moj je cilj da pohađa golferski internat u Grazu i da jednog dana dobije stipendiju za neko američko sveučilište.      

Hoće li 13. rujna navečer zagrebački Božić Gym dobiti prvu svjetsku prvakinju?
- Ne mogu tvrditi da će Ivana pobijediti, ali siguran sam da će biti Cecilijina najteža suparnica. Cecilia ima iskustvo, logistiku i tjelesnu nadmoć, ali nema Ivanin talent. Mi imamo šansu za pobjedu, a jedino što od nje tražim je da uživa u svakoj sekundi meča u Kopenhagenu. Vjerujte mi, bit će to jedna od najboljih borbi u povijesti ženskog boksa.

S.M.