U subotu, 29. srpnja. 2023., u Zadru je održan ADCC South European Open. Tim povodom razgovarali smo s organizatorom turnira, Damirom Šalinom. Šalina je Jiu Jitsu i BJJ crni pojas, bivši specijalac i instruktor interventne jedinice policije, i predsjednik i glavni trener u JJK Checkmat Zadar.  

U nastavku možete saznati koliko je teško organizirati turnir ovakve vrste te kako uopće funkcionira sam sustav natjecanja. Također, kasnije smo se dotakli i bogatog borilačkog iskustva kojeg posjeduje naš sugovornik, a za kraj je Šalina poslao i poruku o važnosti bavljenja sportskim aktivnostima.

Pozdrav, Damire! Iza nas je još jedan vrlo uspješan turnir pod okriljem najprestižnije svjetske grappling organizacije, ADCC-a, u tvojoj organizaciji. Održao se u Zadru u glavnoj dvorani zadarske "arene", na Višnjiku, na 4 borilišta. Kakvi su prvi dojmovi viđenim?

Da, evo, održan je "ADCC SOUTH EUROPEAN OPEN 2023", jedan od četiri glavna europska turnira ove godine. Sada kada su se slegli dojmovi mogu reći da sam zadovoljan organizacijom i protekom turnira. Natjecanje se odvijalo na četiri borilišta bez pauze poštujući zahtjeve prijenosa, a s druge strane trebalo je štititi sustav natjecanja i u konačnici same natjecatelje.

Svake godine nastojite uključiti što više natjecatelja kroz podjelu po razinama iskustva, težinskim, i dobnim kategorijama. Kako to funkcionira, i koliko je ove godine bilo boraca?

Sustav natjecanja u ADCC, jednoj od najvećih grapplerskih organizacija, je takav da je podijeljen u tri različite razine: prva razina su početnici ili beginners (do 2 godine iskustva), zatim intermediate (od 2 do 4 godine iskustva) te professional (preko 4 godine iskustva). Razlika u svakom od tih razina je u širini tehnika odnosno dozvoljenim tehnikama sa kojima se može protivnik prisiliti na predaju, tzv. submission. Neke tehnike koje su dozvoljene u professionalnoj kategoriji nisu dozvoljene u intermediate ili beginner kategorijama, kako bi se izbjegle ozljede ljudi ili djece koji još uvijek nemaju razinu znanja odnosno kontrole. Sustav natjecanja je prilagođen dječjem uzrastu sve od 7-18 god. starosti kako po godištu tako i po težinskim kategorijama. Ove godine turnir je bio otvoren od 13 god. nadalje te se ukupno prijavilo 211 boraca po različitim težinskim kategorijama.

Turnir je bio izravno prenošen na UFC-ovom Fight Pass servisu. Kako je došlo do suradnje s UFC-om i kakvo ti je to bilo iskustvo?

Turnir je po prvi put u našoj organizaciji uživo popraćen od strane UFC FIGHT PASS, najveće američke usluge za streaming videa, što je za nas predstavljalo veliki izazov. Suradnja je ostvarena ove godine preko predsjednika europske ADCC organizacije g. Marka Leistena te je napravljen dvogodišnji ugovor. Tim ugovorom UFC FIGHT PASS se obvezao prenositi sve važnije turnire u ADCC organizaciji. U taj ugovor je upao i ovaj ADCC SOUTH EUROPEAN OPEN održan u Zadru. Kako sam već rekao to je izazov za nas i prvu stepenicu smo odlično odradili. S obzirom na dobro odrađen posao izvjesno je da ćemo sljedeće godine ponovno dobiti jedan turnir ADCC EURO lige koja je trenutno u planu.  

Kako je izgledao tvoj borilački put? Kako si započeo, što te privuklo, i što te kroz godine zadržalo ovoliko dugo u borilačkim vještinama?

Moj borilački put seže još od djetinjstva. Hrvao sam se i natjecao sa djecom iz susjednog sela iz zabave i prestiža bez potrebe ozljeđivanja. Poriv za time je došao iznutra ili niotkud. Kakav je bio u djetinjstvu takav je i sada, učenje i proučavanje borilačke vještine je moj životni stil. Hrvali smo se i natjecali u osnovnoj školi od prvog razreda nadalje. Tadašnji profesor nas je kažnjavao zbog toga iako smo se mi zabavljali na takav način. Tada nije bilo klubova gdje bismo mi mogli trenirati iako sam ja tražio na razne načine priliku za treningom. Ozbiljnije ili aktivno sam se počeo baviti sa 15 god. dolaskom u Zagreb na policijsku akademiju 1991. god. Od tada je započelo moje intezivno učenje kroz policijsku samoobranu tzv ju-jitsu, karate i judo. Kasnije, ulaskom u specijalnu, a zatim interventnu policiju, to je postala moja svakodnevica.

Nakon svih ovih godina u sportu, što te najviše veseli, u čemu najviše uživaš?

Veseli me druženje i trening sa istinskim i karakternim ljudima, uživam u treninzima sa mladima prenošenju stečenog znanja i iskustva. Kada vidim moje učenike da su izrasli u poštene ljude to me raduje.

Kad bi mogao nešto savjetovati sebi kao bijelom pojasu, što bi to bilo?

"Svi smo mi bijeli pojas, samo je njegov pocrnio od godina treninga, ako si danas počeo i želiš nastaviti i tvoj više nije tako bijel, budi discipliniran. U početku je teško i nesiguran si kasnije je navika koja ne prestaje." Kad postaneš siguran i kad si u komfort zoni znaj da si prestao učiti i napredovati. Nesigurnost je napredovanje.

JJK Zadar postoji već dugi, dugi niz godina. Gdje te i kada polaznici mogu naći, i što mogu očekivati u tvojem klubu?

Mi smo jedan od prvih registriranih klubova u hrvatskoj. Postojimo od 2002. godine i djelujemo na adresi Ivana Mažuranića 32. U klub mogu pristupiti djeca već od 5, 6 god. starosti pa sve do poodmakle dobi bez ograničenja. Oni koji dođu u klub mogu očekivati dobar i vođeni trening. Klub u kojem postoji red i u kojem se sve zna unaprijed. Nema mjesta za osobe lošeg ponašanja u klubu ili van kluba.

U klubu imaš i još nekoliko vrsnih natjecatelja kao trenere, između ostalih I Zvonimira Ucovića. Zvonimir je jedan od pionira ovog sporta; između brojnih uspjeha on je i pobjednik prvog grapppling/submission wrestling turnira ikad održanog u Hrvatskoj, Zagreb Opena iz 2005. Uz njega imate i nekoliko pomoćnih trenera, dakle o polaznicima brine čitav jedan tim.

Da, Zvone je sa mnom i radi odličan trenerski posao. Pored Zvone imamo još dvojicu mlađih trenera ili pomoćnih koji se još uvijek natječu a to su Tin Vuksan i Jakov Jović. Na jesen mislimo pokrenuti žensku grupu +16.g. i taj trenerski dio će odrađivati Josipa Alavanja koja je trenutno na edukaciji sportskih trenera jiu-jitsua na kineziološkom fakultetu.

Tvoj klub dio je jedne od najvećih svjetskih asocijacija, tima Checkmat. Organizirate seminare i trening-kampove s jednom od legendi sporta, Leom Vieirom.

Da, članovi smo međunarodne asocijacije CHECKMAT kojeg vode braća VIeira na čelu sa Leom. Leo je živuća legenda i jedan od nekoliko svjetskih učitelja vrijednih slušanja. Njegovo mentorstvo ima veliki utjecaj u napredovanju naših učenika i nas trenera.

Aktivan si i u našim nacionalnim sportskim organizacijama. Kakve smjerove sporta vidiš kao poželjne u budućnosti?

Bilo bi dobro da se ostvari suradnja sadašnjih klubova i saveza s vojnim, policijskim i sigurnosnim službama u RH. Suradnja s takvim službama pomogla bi u organizaciji projekata organizacije turnira, kampova ili seminara. Veći broj educiranih instruktora bi mogli prenijeti znanje na strukture unutar službi.

Pored toga valjalo bi uvesti program i educirati buduće profesore na Kineziološkom fakultetu s osnovnim programom jiu-jitsua ili no-gi grapplinga i pomalo kroz godine u godinu uvoditi program u škole. To bi sigurno imalo veliki učinak na tjelesni i psihološki razvoj budućih generacija. Ideja prosječnom promatraču izgleda prosječna i nemoguća ali ja vjerujem da je ostvariva. Neki manji projekti žive već u pravosudnoj, specijalnoj i interventnoj policiji preko instruktora koji se muče progurati više aktivnosti vezano na jiu-jitsu i grappling unutar službe. Ovakvi projekti uvođenja jiu-jitsua i no-gi grapplinga u vojno-policijske strukture i škole postoje već u mnogim državama i ima veliki utjecaj na sustav sigurnosti i opću produktivnost nacije. Volio bih da se to desi i u našoj državi i onaj tko je voli sigurno bi volio sigurniju i produktivniju naciju.

Što bi još za kraj poručio čitateljima?

Oni koji sjede na kauču da se uključe u sportsku aktivnost. Oni koji se odlučite za borilačke vještine izaberite jiu-jitsu ili no-gi grappling. Zaronite dublje unutra, budite disciplinirani, radite na sebi, izgradite karakter, i širite to na zajednicu u kojoj živite.

Velika hvala na izdvojenom vremenu i želimo ti puno uspjeha!

J.S

FOTO: Damir Šalina