Evo da ne pišem u krivu temu.
Što se Fedora tiče, Mirko je ostao potpuno bez snage nakon 1. runde, tako da je veliko pitanje pipreme za borbu. Kad nakon 10 minuta dišeš na škrge, sva taktika pada u vodu.
Svakako nije trebalo prihvatit borbu s Fedorovim sparing partnerom Magomedovim koja je Fedorovom timu služila za taktičku prirpemu. Ne prihvatiti borbu 2 mjeseca prije, jer to uključuje putovanje i 3 puta navikavanje na vremensku razliku, tempiranje 2 vrha forme preblizu, bez vremena za oporavak. Vjerojatna pretreniranost. Trebao je duže vrijeme bez ometanja za pripremu.
Mirko je mogao u revanšu puno bolje. Ključni trenutak borbe bilo je Mirkovo dvostruko posklizavanje u razmaku od nekoliko sekundi u trenutku kad je Fedrou razbijen nos što je omogućilo Fedoru da legne na njega.
Mirko je imao ozbiljnih problema s ozljedama i operacijama 2008.-2011. g, ali glavni negativni faktor njegove karijere su kavez i UFC pravila.
Kavez je gotovo dvostruko veće površine, okrugao bez pravih kuteva i tu su svi pokušaji Mirkovih napada, fintiranja, dovstruke prijetnje i inicijative puno jaloviji. To je velika pomoć za protivnike jer je bitno olakšano izmicanje i kontriranje. Kako Mirko ima reach svega 185 cm, duži protivnik može upravljati distancom, a puno mu je teže odsjeći kretanje, ili ga zatvoriti u kut kao u ringu i uopće ga dohvatiti.
Mirko zbog svog ispaljivanja jake zadnje noge ima bočni stav s zadnjom nogom izrazito iza, te je normalno da se mora ukopati kao pračka, fiksirati stajnu nogu i "nategnuti" zadnju za taj jaki kick koji trši puno energije. Naravno da pri takvom stavu i stilu borbe nema veliku pokretljivost i da s desne vanjske strane njegove stjane noge njegova mogućnost pogađanja i prenošenja sile drastično pada. S toga treba uopće doći u pravu poziciju za kick i zadržati metu neko vrijeme ispred sebe, odnosno maksimalno moguće joj ograničiti kretanje. S toga je veliki okrugli prostor koji omogućava protivniku stalno kretanje, promjenu mjesta i kruženje u Mirkovu desnu stranu velika pomoć protivnicima u odnosu na mali ringa sa 4 prava kuta. Uostalom ring je isti teren kao kickbox i boks gdje Mirko ima puno borbi, ogromno iskustvo i naučene navike i pravila kretanja, zatvaranja porostora, odsjecanja i pivotiranja. Borac koji baca samo ruke puno se lakše kreće i mijenja položaj. A i sama žica smeta za eventualan kick uz nju, za razliku od konopaca koji su niži i između kojih je prazan prostor.
Mirko osim samo udaraja kickovima otvara i prostor za ruke i različite visine kickova, tako da njegova igra u oktagonu pada u vodu.
U kavezu je naravno više hrvanja, žica se koristi kao alat za hrvanje i kontrolu tijela protivnika, hrvanje i klinč traju duže. Pravila i sudački kriterij pogoduju hrvanju. A kako je Cro Copu kao bazično kickoksaču u interesu bilo što manje hrvanja, i kako se bori osa 100 kila, lakši od većine, jasno je da mu dugotrajni kontakt i hrvanje tijelom na tijelo nikako ne odgovara, a to je upravo izrazita odlika kaveza i američkog oblika MMA.
Naravno bilo je tu psihološke zasićenosti, podcjenjivanja, pada motiva, gubitka fokusa, ali glavni razlozi su promjena pravila i kavez kao znatno drugačije okruženje negativno po Mirkove kvalitete i osobine.