“Despotizam se često površnim posmatračima spolja čini kao pravedna vlast vladara koja donosi red i zadovoljstvo njegovim podanicima. Ipak, pogledajte ispod površine, i videćete nepravdu koja najčešće uzurpira presto i prikriva svoje ugnjetavačke dekrete misterijom i tamom, dok su potlačeni ljudi, obuzdani od prigovora fizičkom silom, primorani da trpe u tišini i da se osmehuju dok pate. Despotizam je oblik licemerstva.
Demokratija — poslednje što se za nju može reći jeste da je licemerna. Ona je poštena i iskrena; i ako se i pojave slučajevi kada njena neuračunljivost i ludost sablazne, još uvek je čitav njen karakter otvoren za gledanje, a njene nepravilnosti se mogu proveriti i radikalno izlečiti prosvetljenim javnim mnjenjem. Kako je mnogo bolje da te povremeno zabole rane na koži, koje su ružne za poglede, koje često i najzdravijem telu kvare izgled, nego da se hvališ tim lepim i blistavim tenom i privlačnim sjajem, sa simptomima organske bolesti i sigurnim predznacima iznenadnog raspadanja.” (Semjuel Morze, Neminovne opasnosti za slobodne institucije Sjedinjenih Država kroz inostranu imigraciju, 1835)
Ako smatrate da niste odgovorni za svoje postupke, već da je neko drugi umesto vas odgovoran, onda onaj ko je kriv za vaše stanje je više čovek nego vi sami.
Kako je to moguće?
Samo čovek koji ima slobodu izbora može biti kriv. A kako smatrate da vi niste imali slobodu izbora jer ste bili zavedeni, a da je neko drugi imao slobodu izbora pa je kriv što vas je zaveo, vi time pravite razliku između sebe i drugih na fundamentalnom nivou.
Smatrate da sami niste imali vlast nad svojim postupcima, a da je drugi imao vlast i nad samim sobom i nad vama.
Ima rasizma u vašem razmišljanju, jer se predstavljate kao da niste čovek, nego neko niže biće koje nema moć da se iskušenjima odupre, koje nema odgovornost za sopstvene postupke. Vi sebe ponižavate ispod onoga koga smatrate krivim za vaše stanje, jer u sebi ne prepoznajete čoveka odgovornog za svoje postupke, a u drugima prepoznajete.
Samo duševni bolesnici i mala deca nisu odgovorni za svoje postupke.
Iz vaših stavova sledi da je onaj ko je kriv za vašu nesreću veći čovek od vas, a da vi svakako niste normalan čovek, jer normalan čovek jeste odgovoran za svoje postupke, a vi sami tvrdite za sebe da niste odgovorni.
Pa ako je tako, onda se pomirite sa svojom sudbinom. Kako niste odgovorni za svoje postupke, pomirite se da će vama uvek da manipulišu oni koji tu odgovornost imaju i za sebe i nad vama. Vlast koja će i u budućnosti da zloupotrebljava svoju moć nad vama, svakako će za tako nešto biti kriva, ali to vam neće pomoći. Kako ste neodgovorni za svoje postupke, niste ni dostojni da sami upravljate sobom, pa je opravdana svaka vlast nad vama. Kako sami priznajete da niste odgovorni za svoje postupke, time priznajete i da je opravdana potreba za vlašću koja će vama da upravlja. Kao što se za decu staraju njihovi roditelji, kao što se za duševne bolesnike staraju posebne ustanove, tako je opravdano da se i za vas stara neko drugi.
Ako niste mogli da ponesete odgovornost za svoju slobodu, onda nemojte ni tražiti ono čega niste dostojni. Ko nije dostojan slobode izbora, nije dostojan ni njenog blagoslova. Ko nije spreman da za slobodu plati ikakvu cenu, da za nju podnese ikakvu žrtvu, nije ni dostojan da uživa blagoslove slobode.
Izjava na meiling listi “Ljudska prava”:
“Mi smo ih slušali zato što smo morali, bili smo zaplašeni, za najmanju reč se stradalo, i to ne samo zatvor, nego saobraćajka, bolest, stradanje dece, smetnje na svim nivoima. Povrh toga postojala je i indoktrinacija.”
Replika:
Ako su kriminalci oni koji su vas primoravali na poslušnost, a vi ste na to pristajali, vi onda niste ništa drugo nego saučesnici.
Strašno je čitati, posebno o zlodelima pod Staljinom, kako je rođeni brat brata izdavao pod pritiskom, kako su pod pritiskom jedni drugima činili najužasnija zla.
Zašto se nisu pobunili protiv zla?
Zašto su na njega pristajali?
Zašto je iko morao da pristane na zlo?
Ruski emigrant i disident Aleksandar Solženjicin u jednom svom delu opisuje kako su žene disidenata prognanih u Sibir bile anatemisane u društvu, od strane svojih kolega na poslu, i sl, tako da su se mnoge, ne mogavši izdržati pritisak, razvodile od svojih muževa. Oni koji su ih šikanirali nisu bili ljudi na vlasti, već obični ljudi. Ali i samu vlast takođe su činili obični ljudi. Ceo sistem nije činio niko drugi nego takođe ljudi. Zlo nije izvršavala neka mistična nevidljiva sila, već sam narod koji je pristajao na tu silu.
Postoji tu još jedna nuspojava kukavičluka vezana za problem savesti, posebno onih ljudi koji su veoma savesni, a ipak postupaju kukavički. Kako se oni iz straha odriču principa pravičnosti, a imaju jaku savest, oni sada imaju potrebu da to izdajstvo pravičnosti pred svojom savešću opravdaju.
U paranoidnoj atmosferi Staljinove diktature nevin čovek je lako bivao proglašen disidentom i zatim prognan u Sibir. Po običaju, njegova žena bi ostala na poslu bez većih problema sa vlastima. Njene kolege na poslu, prijatelji, rođaci i komšije znaju da je njen suprug nevin, i kako su veoma savesni, imaju potrebu da ustanu u odbranu nevino osuđenog.
Ali, zbog svoje plašljivosti nemaju snage da se suprotstave nepravdi. Zbog kukavičluka dolaze u težak sukob sa svojom savešću. I zatim, da bi rešili sukob, pokušavaju da sebe uvere da nevin ipak nije nevin, da vlast ipak zna šta radi, da oni nisu pozvani da ispituju slučaj, itd. Ali, njihovo zavaravanje nečiste savesti se na tome ne zaustavlja. Da bi ugušili osvedočenje koje ih opominje da greše, oni počinju patološki da mrze onoga koga su do skora smatrali nevinim. Kako nemaju razumnih argumenata mržnja i besmislice poremećenog razuma im preostaju kao jedini argumenat protiv nevino osuđenog. Žena disidenta uskoro biva šikanirana na poslu, doživljava prezir od svojih prijatelja i rođaka, i prolazi gore od svojih bivših prijatelja i kolega, nego od Staljinove strahovlade.
Ljudi koji nisu skloni mržnji, koji su po prirodi mirni i plašljivi, mogu da postanu ispunjeni patološkom mržnjom, samo da bi ugušili glas savesti koji ih opominje da su prema nekome pogrešili, jer su iz kukavičluka odlučili da žrtvuju načela poštenja i pravde.
Svim ovim hoću da kažem da nema neutralnih.
Postoje uvek dva testa kojim se svaki čovek kuša da li će da pristane na zlo: jedni su spremni da zarad svojih interesa otvoreno žrtvuju načela pravde, a drugi su savesni, i ne mogu da tako otvoreno idu protiv svoje savesti. Njima se pruža izgovor za zlo kojim će umiriti svoju savest ― da je to zlo potrebno iz viših interesa i da zato zlo nije zlo.
Vi se danas gradite da ste pobožni. U Bibliji se otkriva da će oni koji su moralno i karakterno slabi primiti žig zveri bilo na ruku bilo na čelo. Oni koji svesno žrtvuju načela pravde radi svojih interesa, dobijaju žig na ruku. Oni koji žrtvuju načela pravde zbog neodgovornosti uma, zato što ne žele da odgovorno misle svojom glavom, dobiće žig na čelo.
Religiozno politička institucija ZVER je ta sila zla koja će svojim zakonom jedne primorati da žrtvuju načela pravde zarad svojih interesa, a druge će raznim čudima i znacima da prevari.
Bez obzira na to da li će na zlo da pristanu svesno ili će biti zavedeni, oni će na zlo pristati voljno, i zato će ih po Svetom pismu snaći najveće prokletstvo koje je za bilo koga ikada prorečeno u Svetom pismu:
“Ko se god pokloni zveri i ikoni njezinoj, i primi žig na čelo svoje ili ruku svoju, i on će piti od vina gneva Božjega, koje je nepomešano utočeno u čašu gneva njegova, i biće mučen ognjem i sumporom pred anđelima svetima i pred jagnjetom... i neće imati mira dan i noć koji se poklanjaju ZVERI i ikoni njenoj, i koji primaju žig imena njena. Ovde je trpljenje svetih koji drže zapovesti Božje i veru Isusovu.” (Otkrivenje 14,6-12)
Oni koji su se odricali principa istine i pravde u vreme komunizma, koji se za to ne kaju, nego to izgovaraju, šta će tek da rade onda kada ZVER bude zaista stupila na političku scenu?! Biće progonitelji i mučitelji svih onih koji budu hteli da ostanu pošteni, kao što su to bili i u vreme komunizma. Isus kaže:
“A čuvajte se od ljudi; jer će vas oni predati sudovima, i po zbornicama svojim biće vas. ... A predaće brat brata na smrt i otac sina; i ustaće deca na roditelje i pobiće ih. I svi će mrzeti na vas imena mog radi; ali koji pretrpi do kraja blago njemu. I ne bojte se onih koji ubijaju telo, a duše ne mogu ubiti; nego se bojte onog koji može i dušu i telo pogubiti u paklu. ... A koji god prizna mene pred ljudima, priznaću i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. A ko se odrekne mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred Ocem svojim koji je na nebesima. ... I koji ne uzme krsta svog i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Koji čuva dušu svoju, izgubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je.” (Matej 10,17-39)
iz knjige "Prokletstvo nacije"
Gates je bio mali digitalni kameleon koji je postao komodski varan epidemiologije .