Članovi Fedorovog tima prisjećaju se borbe s Cro Copom28. kolovoza 2005. godine održana je najveća MMA borba proteklog desetljeća i jedna od najvećih u MMA povijesti.
Pred 48 000 gledatelja u Saitama Super Areni Fedor Emelianenko protiv Mirka Filipovića jednoglasnom sudačkom odlukom obranio je naslov PRIDE-ovog prvaka u teškoj kategoriji.
Članovi Fedorovog tima prisjećaju se kako je izgledalo prije i za vrijeme legendarne borbe.
Filipović je prvi put izazvao Fedora na meč nakon što je nokautirao Igora Vovchanchyna 2003. Godinu poslije istim high kickom nokautirao je i njegovog brata Alexandera Emelianenka. Mirko je nanizao još četiri pobjede poslije te, cijelo vrijeme pričajući o borbi s Fedorom.
U ljeto 2005. Cro Cop bio je na vrhuncu popularnosti. Svi su pretpostavljali da će sambo borac Emelianenko pokušati neutralizirati Filipovićeve najjače strane brzim rušenjem.
Alexander Michkov, Fedorov udarački trener: "Čim sam vidio Mirka odmah sam shvatio da se radi o vrhunskom borcu. Bio je vrlo impresivan. Moje mišljenje bilo je da mu Fedor u tom trenutku nije mogao parirati u stojci. Cro Copova baza je kick boks i njegov stand up bio je puno raznovrsniji. Fedor je imao boks jer u Starom Oskolu nismo imali kick boksere nužne kvalitete i težine. Bilo je očigledno da Fedor mora poraditi na udarcima nogama. U pripremama za borbu mnogo smo radili na tome."
Roman Zentsov, MMA borac i Fedorov sparing partner: "Bila je to borba dvojice najboljih tog vremena. Fedor je bio aktualni PRIDE-ov prvak. Mirko je bio najbolji udarač tog vremena, nokauter, vrlo opasan borac. Fedorov put do te borbe trajao je više od godinu dana, svi su znali da će se boriti s Mirkom, ali nitko nije znao kada."
Vadim Finkelstein, Fedorov menadžer: "Japanci su radili na svoj način, željeli su javno objaviti da će se Fedor za dva mjeseca boriti s Mirkom. Ali Fedor je rekao: Nisam spreman za borbu za dva mjeseca. Moram se bolje pripremiti za Mirka. Do 28. kolovoza bilo je dosta vremena za pripremu."
U to vrijeme Rus je iza sebe imao šest godina boksačkih treninga. Udarao je jako, protivnici su padali, ali njegov trener Michkov redovno je trpio kritike kolega.
Michkov: "Drugi treneri su mi to stalno govorili: zašto ne može podići ruke više? Zašto su tako nisko? Jednom sam mu rekao da ih podigne gotovo u klasično boksački gard i počeo je primati udarce na treningu. Rekao je: Kad ih dignem ne vidim kako dolaze udarci. Pa sam mu rekao da ih drži kako njemu odgovara. Ponovno ih je spustio, a ja sam ponovno čuo: Čovječe, zašto tako nisko?"
Zentsov: "Fedor nije tipični borac. Sparirali smo u St. Peterburgu s profesionalnim boksačima i imali su problema s njim u ringu. Ima neuobičajene poteze, brz je. Tehnika je neuobičajena, a udarci su snažni."
Michkov: "Njegovi udarci ne idu uobičajenom putanjom, više su u luku. Govorili su mi: Previše maše kad udara. Ja sam odgovarao: Ljudi, on udari oni padnu. Što više hoćete?"
Vladimir Voronov, Fedorov trener za hrvanje: "Pripreme za Mirka planirane su u četiri faze: planine, pionirski dom Raduga, Nizozemska i kamp u Starom Oskolu."
Michkov: "Trening u Nizozemskoj poslužit će poboljšanju nožnih tehnika i obrani."
Pripreme Fedora Emelianenka za borbu s Mirkom Filipovićem na PRIDE Final Conflictu 28. kolovoza 2005. odvijale su se u četiri faze - planine, pionirski dom Raduga, Nizozemska i kamp u Starom Oskolu.
Članovi njegovog tima prisjećaju se jedne od najvažnijih borbi u povijesti MMA-a.
TRENING U PLANINAMARoman Zentsov: Ono što Fedora razdvaja od ostalih je to što je on borac koji razmišlja. On uvijek razmišlja. I u ringu i na treningu. Istovremeno je i radoholičar kakvog nisam vidio nikad prije ni kasnije. Njegova radna etika na rubu je asketizma. Ono što mislim pod tim je da nema fancy dvorana, hrvali smo na strunjačama na otvorenom, u ljeto smo joggirali u vodootpornim odjelima. Učinili smo treninge što je moguće težima kako bi borbe bile lakše. U planinama smo sreli atletsku reprezentaciju i bili su šokirani jer smo dnevno trčali više od njih. Trčali smo oko 20 kilometara dnevno, a uz to smo imali i udarački trening, hrvanje i trening za poboljšanje funkcionalnih i motoričkih sposobnosti. Bilo je ovako: 5 kilometara trčanja ujutro. Shadowboxing i zagrijavanje nakon toga. Prije srednjeg treninga u danu trčali bi 10 kilometara u planinama i potom bi hrvali sat vremena. Navečer, 5 kilometara trčanja i udarački trening. Stopala su nam bila puna žuljeva od svog tog silnog trčanja, odjeća se nije imala vremena osušiti, koža nije imala vremena zacijeliti."
Voronov: "Trening se odvijao u kontekstu potpune iscrpljenosti. To je posebno učinkovito na velikoj nadmorskoj visini. Fedor uvijek puno trči."
Zentsov: "Treniramo dva puta dnevno - trčimo dva puta dnevno. Treniramo triput dnevno -trčimo tri puta. To je Fedorovo pravilo. On voli trčanje. To mu daje idržljivost. Prije nego sam počeo trenirati s njim trčao sam možda jednom tjedno. Ali on me naučio da svaki trening počinje trčanjem. Ako trening počinje u 4, počinjete s trčanjem u 3:30. Kad trening počne svi su još opušteni i puni, srce radi i naviknete se hrvati ili sparirati u takvom stanju.To ima puno smisla. Zašto ljudi treniraju i treniraju za borbu, a nakon druge runde su bez snage? Zato jer nisu ni ušli u ring, a srce im već radi kao ludo, adrenalin struji venama. Možete biti mirni izvana, ali tijelo radi na velikom broju okretaja i troši se."
"Nekad bi srednji trening u planinama uključivao 10 kilometara trčanja i sat vremena vježbanja s girjama i kuglom. Postali smo vrlo kreativni s tim. Bacali na način da prati putanju udarca, odbacivali se. Nije to u biti ništa novo, dizači utega Poddubny, Zass i drugi trenirali su na sličan način prije 100 godina."
TRENING U PIONIRSKOM DOMUZentsov: "Nakon planina imali smo dug kamp u Starom Oskolu. Živjeli smo i trenirali u pionirskom domu. Fedor i ja dijelili smo sobu."
Voronov: U Radugi smo trenirali dugo godina i tamo smo se osjećali kao kod kuće. Što se tiče uvjeta... bilo je ovako: Tri treninga dnevno. Svi napolju."
Michkov: "Trenirali smo tamo jer u biti i nismo imali nekih drugih opcija. Uvjeti za trening bili su nepostojeći. Stavljali smo strunjače na travu. Momci se vrate s trčanja, a strunjače su vrele od sunca. Poput tave."
Zentsov: "Da i pržili smo se na toj strunjači poput jegulje. Ako bi padala kiša unijeli bi strunjače u salu i tamo trenirali dva sata."
Michkov: "Što se tiče opreme imali smo preču, ruče, malj, gumu, girje i utege. Preča i ruče bile su Fedoru najdraže. Nije nikada forsirao maksimum, ali radio je 30 ponavljanja u seriji. Raspored je bio: ustajanje u 6:30, pola sata prije nego se djeca bude. Trčanje i zagrijavanje 30-45 minuta. Boks, hrvanje na nogama. Tuš, doručak, domor. U 11 novi trening od dva sata. Tuširanje, ručak, spavanje. U 17 još jedan trening. Potom zajednička večera, jeli smo isto što i djeca."
Zentsov: "Hrana je bila jednostavna, bez puno masnti, kompot. Porcije su bile dječje, ali mogli smo dobiti repete koliko puta smo htjeli. Nekad bi tijekom dnevnog odmora Fedor automobilom otišao kupiti voća za tim. Tada je vozio jednostavnu rusku Ladu. Fedora nikada nije bilo briga za statusne simbole i takve stvari. Puno pažnje smo pridavali oporavku što je razumljivo s obzirom na to koliko smo trenirali. Redovno smo išli u banju i na bazen. Uz to, Fedor je bio vjerojatno prvi ruski borac koji je imao svog masera. Bez odmora, preintenzivni treninzi donose loše rezultate. Kako bi bili u stanju dati sve od sebe na treningu morate biti bez ozljeda. Ili se ozljedite i izgubite dva tjedna."
Kako bi poboljšao kick boks vještine Fedor Emelianenko je u pripremama za meč s Mirkom Filipovićem došao u Nizozemsku.
Članovi njegovog tima pričaju što se tamo događalo.
Michkov:"Fedorove ruke tada su bile na potrebnoj razini, ali što se tiče nožnih tehnika i obrane od njih, bilo je nedostataka. U Nizozemskoj se poboljšao. Brzina njegovih udaraca nogom se povećala. Prije je ponekad zaboravljao na udarce nogom i primao ih. Radili smo i sparirali s mnogo boksača, ali uvijek smo tražili dobre kick boksere."
Finkelstein: "U Nizozemskoj je Fedor odradio vrlo dobar posao trenirajući pod Johanom Vosom, vrlo dobrim Muay Thai trenerom. Njegov učenik Ernesto Hoost tri puta je pobijedio Cro Copa."
Zentsov: "U Nizozemskoj smo proveli oko mjesec dana. Vadim je sve organizirao tako da su nas svugdje lijepo dočekali. Bili smo u dvorani Johana Vosa, te kod Luciena Carbina i drugih trenera. U to vrijeme ja sam se spremao za Werduma, a Fedor je radio na svojoj stojci."
Michkov: "Svi su bili susretljivi i voljni pomoći. Svi sparing partneri stali su u kontragard i imitirali Cro Copa. Fedorova taktika bila je rotirati se ulijevo. Ići naprijed i lijevo. Zadatak sparing partnera bio je da bacaju udarce lijevom nogom u jetru i glavu."
Zentsov: "Fedor se pripremao s
Remyjem Bonjaskim,
Tyroneom Spongom i
Gilbertom Yvelom. Puno je sparirao s njima. Cilj je bio baciti lijevi mavashi u glavu. Što se tiče stojke, moje mišljenje je da je naša škola bolja što se tiče ruku. Ali moramo poraditi na nogama, a posebno smo puno naučili što se tiče obrane od low kickova i koljena. Zapisivao sam programe treninga, bilo je previše toga za zapamtiti. U Europi smo napokon shvatili da moramo imati dobru opremu. Ne zbog toga kako bi izgledali. Prije smo mislili: Kakva je ovo šminka, mi smo Rusi - mi možemo sparirati kost o kost. Ali tamo smo vidjeli da dobra oprema dozvoljava da idete svom snagom na treningu. Dok trenirate ne biste trebali razmišljati o tome hoćete li ozlijediti nogu. Nakon prvog kampa u Nizozemskoj naučili smo lekciju. Vadim je kupio sve što nam je bilo potrebno. Ignorirati stvari poput opreme za trening je samo raditi štetu sam sebi."
TRENING U STAROM OSKOLUVoronov: "Iz Nizozemske smo se vratili u Stari Oskol gdje smo zapravo odradili pripreme za samu borbu."
Zentsov: "U Starom Oskolu živio sam ili u Fedorovom domu ili u njegovom stanu sa Sergejom Kasanovskim. Fedor je odličan domaćin. Tada nisam bio oženjen, ali sada shvaćam koliko je Fedorova supruga Oksana učinila za nas. Hranila je cijelu bandu. Možete li zamisliti hraniti petoricu teškaša? Pojeli smo hrpe toga. Umorite se perući suđe, a kamoli kuhajući. Fedor je inzistirao da jedemo kod njega, čak i ako smo bili u njegovom drugom stanu. Ručak i večera kod Fedora bili su obvezni. Ali ta domaća hrana bila je taku ukusna i jelovnik je svaki put bio drugačiji."
Sredinom srpnja 2005. Fedor je osvojio rusko prvenstvo u sambu pritom štedeći desnu ruku. Deset dana kasnije srest će se s Filipovićem u Japanu. Hrvat se borio protiv Ibragima Magomedova, a Fedor je bio Magomedovu u kutu. U četvrtoj minuti borbe Ibragim je pao nakon udarca nogom u jetru. Ostalo je gotovo dva mjeseca do borbe i na površini je sve izgledalo glatko. No, Fedor je 2003. u pobjedi nad Garyjem Goodridgeom ozlijedio desnu ruku i posljedice te ozljede mučile su ga dugo vremena. Ozljeda se pogoršala te 2005. kada je Rus pobijedio Tsuyoshija Kohsaku. Fedor je gadno ozlijedio palac. Ali, borio se s Cro Copom četiri mjeseca nakon loma palca.
Zentsov: "Fedor se za borbu pripremao s ozbiljnom ozljedom. Desna ruka mu je bila u stvarno lošem stanju. Šaka mu se mogla raspasti tijekom borbe i razmišljali su hoće li ići na operaciju."
Michkov: "Fedor je ukupno imao tri ili četiri operacije na toj ruci. U to vrijeme ruka mu je bila stvarno teško ozlijeđena. Pokušali smo je štedjeti. Kad je Fedor radio na vreći nije mogao udarati punom snagom, ruka bi ga odmah počela boljeti. Stavljao je dodatne zavoje u rukavice kako bi malo olakšao."
Zentsov: "Fedor je cijele pripreme prošao s tom ozljedom, nije ga prestajalo boljeti. Sjećam se da smo ga odveli na rendgen tijekom dnevnog odmora. Ruka je bila slomljena. Fragment kosti ili nije mogao zarasti ili se stalno micao."
Voronov: " Odlomili su se komadići u zglobu desnog palca. Nije mogao izvesti hrvački zahvat ni uputiti udarac punom snagom."
Zentsov: "Morali su operirati ruku, očistiti to i dati vremena da zacijeli. Ali, Fedor bi zbog toga izgubio pola godine. Odlučili smo izgurati. Neki drugi tip bi odgodio, ali Fedor je odlučio ne odgađati."
Michkov: "Odlučili smo ne otkazati borbu jer se situacija već zagrijavala i Cro Cop je počeo govoriti novinarima da ga Fedor izbjegava."
Voronov: "Također su se pojavile priče da će se Cro Cop boriti za privremeni naslov ako Fedor odbije borbu."
Michkov: "I Fedor je rekao: Borit ću se."
PRIJE BORBEMirko Filipović očekivao je probleme u parteru sa sambo borcem Fedorom Emelianenkom. Za borbu se pripremao s Fabricijem Werdumom koji se istog dana borio protiv Romana Zentsova. Werdum je na kraju u Hrvatskoj proveo dvije godine. Pet godina poslije postat će prvi borac koji je zapravo pobijedio Fedora i za deset godina postat će UFC-ov prvak.
Michkov: "Koliko se sjećam, Cro Cop je u Japan stigao gotovo mjesec dana ranije. Tamo su ga stvarno voljeli. Puno ljudi navijalo je za njega."
Zentsov: "U Japan smo obično stizali četiri dana prije borbe. Zaključili smo da je to optimalno vrijeme za aklimatizaciju. Neću ulaziti u detalje, ali aklimatizacija na istoku i zapadu nije ista."
Michkov: "U Japan smo stigli prije podneva i nakon dva-tri sata nam se užasno počelo spavati. Ali izdržali smo do 21 i tek onda pošli na spavanje. Ako zaspete rano, ostatak noći ćete gledati u strop. Amar Suloev jednom je cijelu noć hodao jer nije mogao zaspati. Kako bi bolje spavali otišao sam u ljekarnu i kupio biljni čaj za Fedora da ga pije navečer. Dobro je spavao."
Zentsov: "Je li Fedor bio nervozan? Bili smo bliski, ali nisam primijetio nikakvu nervozu. Uvijek me impresionirala njegova smirenost i fokusiranost uoči borbe."
Michkov: "Nikada nećete Fedora vidjeti nervoznog. Ima nevjerojatnu psihu. Sjećam se kad sam ja prvi put došao na stadion u Japanu. 70 000 ljudi. Uplašio sam se. Pomislio sam: Jadni Fedor, kako je tek njemu. Ali on je izgledao isto kao i obično. Ponekad osoba trenira i trenira, zna sve, a kad uđe u ring zbog previše stresa ne može ništa pokazati."
Zentsov: "To je bila moja prva priredba u Japanu. Bio sam šokiran. 50 000 ljudi. Njihov zvuk, mogli ste ga osjetiti iznutra. Puno više sam se borio sa sobom nego s Werdumom."
Michkov: "Kartali smo prije borbe. To pomaže da se smirite. Pripreme su završile, napravili smo ono što je trebalo biti napravljeno. U tom trenutku ništa više nismo mogli promijeniti. Zašto se onda stresirati i sjediti u kutu drhteći? Kartali smo, zezali se, ponekad naočigled varali samo kako bi se nasmijali."
Zentsov: "To je poput male varke. Iz prve nema nekog efekta, ali nakon nekog vremena um vam se prebaci. Teškaši se bore posljednji tako da je bilo puno čekanja i tijekom toliko dugo vremena možete sagorjeti. Prvo sam igrao na aparatima, ali nisam se mogao prestati živcirati stalno misleći o nadolazećoj borbi. Ali kasnije sam naučio skrenuti pažnju, prestati razmišljati o borbi. To stvarno čuva psihofizičke resurse."
U posljednjem dijelu prisjećanja o meču između Fedora Emelianenka i Mirka Filipovića, članovi Fedorovog tima govore o samoj borbi što se događalo u Rusiji i s njima nakon nje.
BORBAU svlačionici liječnik je dao anestetik za Fedorovu ruku. Prije borbe zagrijava se s vrhunskim kick bokserom Tyroneom Spongom. On baca udarce lijevom nogom na tri visone - kuk, jetra i glava. U borbi Fedor je sve iznenadio, ne pokušava srušiti Mirka, bori se s Cro Copom u stojci i preuzima inicijativu. Upućuje više udaraca.
Finkelstein: "Svi su od Fedora očekivali rušenja, a potom ground and pound i submissione. Cro Cop se pripremao za to, njegov glavni sparing partner bio je Werdum. Ali Fedor nije ni pokušavao borbu odvesti u parter, pogađao je na nogama."
Voronov: "Želio bih samo istaknuti da je zbog ozljede ruke bilo teško ići na rušenja."
Zentsov: "Sjedio sam u prvom redu. Pogotovo se sjećam jedne epizode. Sjećam je se vrlo jasno. Fedor podigne snažan blok i kost udari u kost, Cro Copova potkoljenica u Fedorovo koljeno. Zvuk je bio toliko glasan da sam to čuo. Osjetio sam kako je to bolno za obojicu. Vidio sam Cro Copove oči - njegovo lice je bilo neprocjenjivo. Fedor je izgledao kao i uvijek. Budući da sam i sam udarač, znam kako je to obeshrabrujuće kada hrvač počne udarati bolje od tebe. Cro Cop nije očekivao da će Fedor toliko poboljšati stojku u tako malo vremena."
Michkov: "Zašto je Alexander Emelianenko izgubio od Cro Copa? Nije se držao plana. Aleks nemoj nikada raditi korak unatrag, moraš ga natjerati da se povlači i nikad dozvoliti da se to dogodi tebi. Kako je bio nokautiran? Počeo se malo povlačiti i Cro Cop ga je pogodio lijevom u glavu. Fedor je naučio ovu lekciju. Tri runde je pritiskao, prisiljavajući Cro Copa da ide unatrag što je kontriralo njegovom najjačem oružju - nogama. Čak je i sam Fedor bacio high kick."
Zentsov: "Tako je slomljen Cro Cop. Znao je da je u minusu u parteru. Onda iznenada hrvač je bolji u stand upu od njega i čak uputi udarac nogom u glavu. Zašto nije mogao čisto pogoditi svojim high kickom? Sjećam se kako smo trenirali za to. Svaki high kick mora biti kažnjen. Nakon svakog pokušaja high kicka Fedor je odgovorio serijom udaraca. I Cro Cop je počeo birati trenutak kada će baciti udarac. Počeo je oklijevati zato jer je poslije svakog high kicka morao računati na kanonadu udaraca."
Finkelstein: Ono što Fedora razdvaja od ostalih je da drugi borci obično treniraju i uče nove tehnike, ali kad uđu u ring mogu napraviti samo ono što su znali od prije. U borbi s Cro Copom Fedor je pokazao sve što je naučio u Nizozemskoj. Savršeno se držao plana. Nikad prije nisam vidio da izvodi high kick. Vidio sam to tada prvi put. Hrvat je bio uništen."
Voronov: "Nakon borbe sledili su Fedorovu ruku, dali mu tablete protiv bolova i kasnije je u Rusiji obavio operaciju i vratio sve djeliće na hrpu."
KAKO SU BORBU VIDJELI U RUSIJIBorba Fedor vs. Cro Cop prikazana je puno kasnije. Tek sljedeće godine u kasnom terminu. Prikazivanje snimke je platio Vadim Finkelstein i tek su kroz te snimke ljudi otkrili ovaj novi sport, koji je zvan 'borbe bez pravila'.
Natalya Bulanova, prvi PR menadžer M-1: "Sjećam se situacije prije tih prikazivanja u ponoć na NTV-u jako dobro. Ponudila sam Fedorove ekskluzive mnogim novinama i televizijskim postajama, ali 99 posto odgovora je bilo: Mi to ne želimo, ne znamo što je to, nemojte na sviše zvati. I nakon tih snimki naši MMA borcu napokon su počeli dobivati priznanje."
Zentsov: "Jasno mi je da bez Fedora je ne bih dobio te mečeve. Znam to jako dobro. On mi nije samo pomogao pri treninzima, on mi je pružio šansu da se borim u PRIDE-u."
"Kakav je bio Fedor efekt: Vukao je sve za sobom. Svi koji su ušli u njegov tim počeli su više trenirati i rasti kao borci. Neki to nisu shvatili i počeli su ljenčariti. Fedor je uvijek brinuo o svojoj obitelji i timu. Probio je put za nas svojim šakama, kako bi stekli priznanje i zaradili za život."
"Prisjetiti se svega toga i načina na koji smo trenirali bilo je veliko zadovoljstvo. Imam samo dobra sjećanja na to vrijeme. Bilo je teško, ali bilo je zabavno."