Kad sam bio mlađi (to znači bez žene i djece), prva zemlja u koju sam htio preseliti je bio Novi Zeland. Zemlja na kraju svijeta, idealna priroda, normalna i uređena država, ljudi prihvaćaju useljenike,sve 5.
Iako su se okolnosti promijenile i ja sam odustao od odlaska,NZ mi je uvijek ostao tiha patnja. Sve dok mi se sestra nije udala za Kiwija i dok nisam saznao neke stvari iz prve ruke. Jest, NZ je prekrasan i sve to skupa, ali isto tako svi mladi Novozelanđani bježe otamo po cijelom svijetu. Naime, radi se o jebenom otoku:)20 usred ničega, koji je udaljen od drugog većeg kopna (Australija) 3 sata avionom. Nekima baš to odgovara, ali mnogima ne. Tko jednom tamo pođe, taj se teško više vraća. Možda vam to odgovara dok ste vi mladi i djeca mala, ali poslije se razmišljanje mijenja. Novozelanđanin kada dođe u Europu na odmor obiđe je cijelu jer mu je sve tako blizu jedno drugog i zna, da kad se jednom vrati na svoj otok,da mu treba par mjeseci odraditi samo za povratnu kartu.
Ovo o čemu sada pričam je njegovo mišljenje a ne moje, samo da vidite drugu stranu medalje. U ovom kontekstu je svaka zemlja u Europi bolja solucija jer se iz svake možete vratiti doma autom ili stopirajući ako nešto pođe po zlu. NZ je uglavnom one way ticket.
S druge strane, osobno podupirem svakoga tko želi otići iz ove vukojebine i stvoriti nešto bolje za sebe i svoju obitelj, ali zapamtite samo jednu stvar. Vani ste vi STRANAC. Možda će vaša djeca biti prihvaćena kao domaća ali vi nećete nikad. Nažalost i ovdje ne pričam napamet već iz osobnog iskustva. Naime, moja žena je strankinja (nije sad bitno odakle) i na njoj vidim što je sve morala proći i kako to izgleda od početka kada nije znala beknuti hrvatski i sada kada ima državljanstvo i priča bez naglaska(skoro:)2 ).Od odnosa sa policijom, raznih godišnjih provjera, dobivanja i nedobivanja posla, rada sa Hrvatima itd itd. Mi imamo tu (ne)sreću da smo relativno financijski dobrostojeći i da ne moramo živjeti od prvog do prvog u mjesecu, ali kad vidim na što ova zemlja liči i kako planski propada iz dana u dan, uhvati me jeza kad se sjetim da će moja djeca ovdje morati živjeti.
Najgore mi je to što znam da sam imao priliku ići vani kad sam mogao i nisam je iskoristio jer sam bio prekomodan. Ako jednog dana dođem u situaciju da moram ići birao bih sjever Europe. Belgija,Njemačka,Nizozemska, Danska, Švedska, Norveška su zemlje po mom ukusu. Sve fino uredno, svak gleda svoja posla, radiš i zaradiš, korupcija niska (uglavnom balkanska mafija naravno), žene slobodoumne i financijski neovisne...Nema bandića,sinovčića, milanovića,kalmete i ostalih mlatimudana,imena političara ni ne znaš jer nitko o njima ni ne razmišlja niti zna tko su... Susjed će te prijaviti ako si prošao kroz crveno i još će ti napomenuti da je on to napravio, da shvatis da si ti idiot koji ugrožava tuđe živote a ne on šupak koji te prijavio. Komunalna služba će ti odrapiti kaznu ako nisi sortirao smeće u 5 kategorija već si bacio jednu veliku vreću u kontejner za papir ko pravi balkanac. To je ono što mene privlači,red i disciplina, mi smo 50 godina iza toga. Neki dan mi je na KRUŽNOM TOKU lik ispred mene zaustavio auto da iskrca babu van, došlo mi je da eksplodiram:)12 O čemu mi dalje imamo pričati...Ajte svi ća odavde dok još možete
Edited by user
2014-11-04T17:45:25Z
|
Reason: Not specified