Ukratko, o turniru i onome što se moglo vidjeti i doživjeti ondje.
Bilo je odlično.
Bilo je oko 70-ak natjecatelja. Bila je jako dobra organizacija.
Sviđaju mi se prijave unaprijed (to bi trebao biti standard). Tu je sve prošlo kako treba.
Onda nadalje, organizatori su se potrudili i oko vrlo bogatog nagradnog fonda. Majice, board shorts, proteini (6.8 kg).
Ovaj no-gi turnir je bio i dosta dugo čekan što se zagrebačkih grappling turnira tiče. Najavljen na vrijeme, promoviran solidno, uz unaprijed određenu dinamiku događaja koja ima smisla i koju borci cijene. Prijave tada i tada, datumi su ti i ti, popisi i korekcije tada i tada, raspored tada i tada - sve na razini.
Termin je upao nezgodno jer je 2 tjedna prije ADCC-a u Sloveniji i 1 tjedan nakon (neodržanog) državnog prvenstva u grapplingu. Takve stvari imaju utjecaja na odaziv.
I sam vremenski raspored na dan natjecanja bio je poznat i uspješno i održan. Nije bilo čekanja od par sati. Bili su tamo tatamiji za zagrijavanje, sudački stol i informatička potpora, sve kako treba.
Iako su to stvari koje su za očekivati kao uobičajene, opet sve to treba navesti i pohvaliti (jer trebalo je to i pripremiti, odraditi i osigurati), i sve to privlači natjecatelje da dođu, bilo ponovo, bilo prvi put kad čuju kako je tamo bilo.
Minus u priči je jedan; jedan veliki problem bili su sudački propusti, većinom od dvije vrste.
Mislim da nije bilo namjere i mislim da se radi o nečemu što se može nazvati tipičnim propustima, ali mislim i da ih treba ispravljati.
Prva vrsta je ova - u času dok sam bio na jednom od dvaju borilišta, na drugome se borio istovremeno i moj drugi borac i bio je diskvalificiran zbog reaping the knee pravila.
Nisam vidio meč do sad; sad sam pogledao snimku.
Ne bi u događaju bilo ništa sporno - pravila su pravila.
Moji su momci dobro upoznati s njima. Znaju da IBJJF za reaping the knee dodjeljuje DQ. Znaju dobro i kako se smije raditi i rade onako kako treba. Pa opet, kad sam čuo na turniru za DQ pretpostavio sam na prvu da se desilo nešto što nije smjelo. I kod opomene zaista i jest.
Međutim, kod diskvalifikacije nije.
Po pogledanoj snimci, ono nije imalo veze s reaping the knee pozicijom. Veze. Totalno promašena odluka, u neskladu i s čitavom pozicijom, i sa samim pravilom.
Evo jednog jitserima poznatog objašnjenja i prikaza tog pravila, odnosno i legalne pozicije, i prekršaja -
To je nešto što bi već dosad trebalo biti dobro znano (i maknuto iz pravila btw, ali to je sad manje bitno :)20). Na 1:37 ovog clipa je situacija koja bi bila ilegalna.
Evo situacije iz meča nakon koje je uslijedio DQ, poslije posljednjeg framea -
Natjecatelj je došao tamo, radio klasični one leg x-guard (vrlo uobičajena pozicija), na standardan i regularan način, posve siguran i po njega i po protivnika, i bez ikakve reaping the knee situacije, i usprkos tome je diskvalificiran bez da je noga bila i blizu prelasku preko. Tj. na kraju balade potratio je visokih 230 kn kotizacije ni za što.
Ono što je zanimljivo je i da je moj drugi borac bez problema radio isti taj one leg x-guard na drugom borilištu, nesmetano, i bez ikakvih opomena ili bilo čega sličnoga.
Moji momci uvijek će sportski respektirati i sudačke odluke i turnir i organizatore, vidio sam to na snimci i po reakciji na ovu (vrlo lošu) odluku.
Došli su tamo, četvorica mojih, dobro se zabavili, bili iznimno uspješni - osvojili su tri zlatne i jednu brončanu medalju. Jedan je diskvalificiran, u redu, desi se.
S druge strane, i organizatori moraju uzvratiti to natjecateljima svojim respektom spram njihovog truda i dolaska, i to dobro odrađenim poslom, i eliminirati ovakve pojave. Kod suđenja, jedan krivi bod ovdje ili jedan advantage ondje su manje stvari (iako, naravno, nikome nije drago ako ih se promaši i mogu presuditi meč); no, pravila kod kojih se radi o diskvalifikacijama su već vrlo konačna, veće su težine, i moraju biti poznavana u detalje.
Druga vrsta je Schaubing, odnosno izbjegavanje borbe, nazvana tako po legendarnom nastupu Brendana Schauba na Metamorisu. :)20. Kad je jedan natjecatelj u gardu, a drugi stoji, redovito se dešava na turnirima i po dobrih minutu kruženje po rubu strunjače (navedeno u pravilima kao pasivnost), backpedalling, izlasci izvan ruba borilišta, pa čak i izbjegavanje uz zvanje borca da ustane (!); bez sankcija. Usprkos tome što jedan natjecatelj, donji, evidentno ide naprijed cijelo to vrijeme i traži akciju.
Desi se da gornji izbjegava kontakt (refusing to engage) ne samo dok se ne pozicionira bolje, nego trajno i opetovano. Sve je opisano i navedeno i u pravilima, i ustajanje, i kruženje, i nevraćanje u parter, i sve je logično.
Nije teško svakome tko jednom isproba sitting guard i veli protivniku da ga izbjegava steći feeling za tu situaciju i potom znati prepoznati kako to izgleda kad je donji aktivan (praktički nikad donji tu ionako neće ići unatrag), a gornji izbjegava.
Izuzev tih dvaju stvari, drugo je zapravo (što se suđenja tiče) bilo na vrlo dobroj razini, i zaslužilo bi odličnu ocjenu da se te obje stvari korigiraju.
Što se tiče natjecatelja i nastupa, ono što sam spomenuo za svoje je ovako išlo - Radić je osvojio advanced do 88.2, Buhin je dodao svojoj kolekciji prvih mjesta već ne znam koji turnir za redom do 82.3, isto advanced. Kontak je uzeo beginnerse do 82.3, drugi, treći i četvrti meč je redom pobjeđivao s 11-0, 17-0 i 8-0; i Jelavić je apsolutnoj u beginnersima bio treći.
Od ostalih, koliko sam uspio primijetiti, Krešo iz Subosa bio je vrlo tečan, braća Krpelnik bili bi prvi i drugi u advanced do 88.2 da nije bilo Radića, a Todorić je zasluženo proglašen najboljim borcem nakon što je uzeo svoju kategoriju (94.3) i apsolutnu.
Toliko o turniru, i vidimo se i na sljedećem!
-Stipe
Edited by user
2014-06-10T16:08:15Z
|
Reason: Not specified