Neko je napisao da je Ante Bilić bio dobar sportaš. Nije.
Može se govoriti da je bio veliki talent, jer jest, bio je veliki talent. Samo, dobar sportaš nikad ne bi tako upropastio taj i toliki talent, a to, kao što vidimo, nije jedina stvar koju je Ante Bilić upropastio. A ono što mogu reći da je Ante Bilić imao šanse da napravi dobru karijeru, da si omogući egzistenciju kroz sport, ali je on sve te šanse bacio u vodu. Momak je uvijek bio usijana glava, koja nikako nije htjela, a možda čak ni mogla, doći pameti. Davno sam ga gledao uživo, oduševila me brzina i eksplozivnost koju je imao, po tome je trebao biti veliki šampion, ali, nadogradnja na taj prirodni talent je poprilično izostala. Većina koji smo iz Splita i okolice, otprilike znamo kako je živio, i zapravo, titula evropskog prvaka u srednjoj govori o tome o kakvome je talentu bila riječ. Da je živio i trenirao kako profesionalni sportaš treba, ja sam siguran da bi bio svjetski prvak.
Dosuđena kazna je, naravno, mala, ali je, u usporedbi sa mnogim šokantnim presudama koje izriču hrvatski sudovi, još i razmjerno korektna. Uostalom, nije ubio nekog običnog građanina, već osuđivanog kriminalca, s kojim je dugo vremena drugovao, zajedno sa njim je jeo, pio i šmrkao.
Kako bilo da bilo, sa boksom je završio. Ne mogu reći da nešto posebno žalim ni jednog, ni drugog. Žalim njihove obitelji. I jedan potraćeni talent.