Najbolje napraviti kao Island raspisati referendum s pitanjem : dali ste da prekinemo s vraćanjem lihvarskih kredita bankama , naravno preko 95% glasovalo za DA,
te Engleske i Nizozemske banke propale , Englezi i Nizozemci prijetili i ostalo na tome , a sada Island jedina Europska zenlja koja nije u krizi a one koje vraćaju
lihvarske kredite u kucu !
Apsolutno se slažem. Ali, ima jedan problem. Islanđani čitaju najviše knjiga na svijetu, Hrvati znatno manje. Dalje, Island je, kao i Norveška i Švedska, u osnovi socijalističko društvo, interes pojedinca se nikad ne stavlja iznad interesa zajednice.
Kad kažem socijalističko društvo, ne mislim na sranje koje su nama prodavali drugovi iz raznih komiteta. Kod njih odlučuju svi građani, kod nas su odlučivali drugovi sa knjižicom.
I novi Ustav, kojeg će sada izglasati parlament, su napisali građani, ne zastupnici u parlamentu. U pogledu društvene svijesti, prosječan Hrvat je minimalno 100 godina iza Islanđanina. Hrvati stoje skupa jedino kad igra reprezentacija, nas može udružit jedino neki vidljivi vanjski protivnik. Islanđani su duboko svjesni jedni drugih u svakodnevnom životu, i sposobni su podrediti vlastite interese zajedničkima, Hrvati su jako suprotni tome, dovoljno je vidjeti političare.
U nas svi bespravno naprave kuće po poljima, u skandinavskim zemljama rijetke bespravne graditelje pošalju na psihijatrijski pregled, u nas im izglasaju zakon o legalizaciji da si kupe glasove, i ubodu koju kunu u tanki državni ili općinski budžet.
Ne možemo se mi mjeriti sa njima. Mi ćemo uvijek biti posvađani, zaostali, i po potrebi, topovsko meso. Na takvoj smo poziciji, i takve karte dobijamo već stoljećima u svakom miješanju. Oni su nekako van ruke, zaobišli su ih veliki interesi, ratovi. Kako sam poslovao sa Norvežanima, primjetio sam da su skromni u jelu. Čovjek mi je objasnio da su oni početkom 20. stoljeća bili strašna sirotinja, i harala je velika glad, vjerovatno je bilo puno teže živjeti u Norveškoj tada nego u Hrvatskoj.
I onda su uslijedila unutarnja previranja, štrajkovi, mimohodi, sve bez prolivanja krvi, i to je trajalo godinama, i negdje u 20-im godinama udareni temelji današnjeg modernog društva u tim zemljama.
Mi smo, gledano standardima prošlih vremena, gdje je poljoprivredni potencijal najbitniji, bogata zemlja u odnosu na njih. U nas je sve, kume, lako ćemo. Mi sve na ho-ruk, na juriš, ima se, može se, daj danas, a sutra ko živ, ko mrtav. U njih se sve temeljito promišlja. Kod njih dobra ideja, pametno mišljenje lakše prolazi nego kod nas, gdje je važno samo ko sjedi u kojoj fotelji.
Možda i nas snađe koja dugotrajna nevolja, pa naučimo i mi, kao što su oni.