Prvi meč je stvarno bio dobar, meni osobno tek za nijansu slabiji od fantastičnog okršaja između Shoguna i Hendersona. U tom meču je Minotoro bio boksački bolji, pogađao je dosta više udaraca na nogama, a na Shogunovoj strani je bilo rvanje, uspio je izdominirati Nogueiru prvenstveno rušenjima i držanjem gornje pozicije. Ali, usprkos velikom uzajamnom trudu, i jedan i drugi su dočekali kraj borbe.
Mislim da je tada Shogun bio na svom vrhuncu, u toj 2005. godini je tukao Rampagea, Aronu, Overeema, sve u prvoj rundi, i Rogeriu se ovaj poraz odlukom, odnosno dobro držanje u tom meču računa možda kao i najvažniji trenutak karijere.
Danas su njih dvojica zaista legendarni veterani, ljudi za koje se zna da mogu izdržati puno toga, s tim da se čini da Shogun ipak nije onakav borac kao što je bio, a za Rogeria bi se reklo da se lagano vratio u igru iznenadivši pobjedom protiv Evansa, doduše, u meču u kojem je Rashad djelovao nikad gori.
Moje mišljenje je da postoji razlog zbog kojeg Shogun više nije što je bio, a isti taj razlog bi mogao objasniti zašto su i Rashad i Rampage takođe objektivno potonuli u zadnje vrijeme. Razlog se zove Jon Jones. Rekao bi da je frajer svoj trojici uzeo komad duše. Nije stvar samo u tome što je onako dugačak, već i u tome što je odlično pripremljen, i čega dosta ljudi možda nije svjesno, da je Jones nadljudski jak. Ni jedan čovjek u poluteškoj mu ne može u rvanju ništa, Jones je mlad, ima odličnu genetiku, i još se nije ozbiljnije ozljeđivao, i susresti se sa nečim toliko nadmoćnim sigurno u određenoj mjeri obeshrabri čovjeka.
Mislim da na Machidu poraz protiv Jonesa, nije tako teško djelovao, on je sa tim svojim brzim i stalnim kretanjem djelovao daleko bolje od ovih koji su pokušavali skratiti distancu Bonesu. Na Belforta pogotovo poraz od istog borca nije djelovao, od njega se nije očekivalo praktično ništa, a zamalo je izvukao jednu od najvećih senzacija ikad, i izdržao sasvim solidno do 4 runde.
Imao je Shogun poslije Bonesa taj sjajan meč sa Hendersonom, ali tu su najatraktivnije stvari ipak bile nevjerovatni Hendo, i isto tako nevjerovatna Shogunova sposobnost da podnese onakve udarce.
Što se tiče prognoze za ponovni susret između dvije brazilske legende, rekao bih ovako: Rogerio je još uvijek jedan nezgodni i jako čvrsti ljevak, i jedan od najboljih boksača u diviziji. Ako uspije neutralizirati Shogunov klinč i rvanje, slavit će, jer on je taj kojemu pobjeda više toga otvara. Mislim da je dosta napredovao u obrani od rvanja, i da može u jednom tijesnom meču uspijeti odnijeti pobjedu odlukom sudaca. Dobar dio karijere je proveo u svojevrsnoj sjeni većeg brata, a izvrstan je borac.
Znam da čovjek ima godina, ali, volio bi ga vidjeti protiv Jonesa, mislim da bi se on dobro nosio sa strašnom Bonesovom dominacijom. Može pojesti udarac, može ga i dati, i zna zanat na podu.
Postoje borci koje su impresivni kad dominiraju, ali, kad ih se stavi u određenom trenutku u podređen položaj, teško se vraćaju. Takav je naprimjer, Mirko Filipović, a mislim da ni Jones nije puno daleko od toga. Braća Nogueira su, primjerice, upravo suprotno od toga, oni mogu istrpjeti protivnikovu domaciju, i gristi do samoga kraja.
Da se razumijemo, ne mislim da Rogerio Nogueira ima neke značajne šanse protiv Bonesa ako ikad dobije tu priliku, ali, on je, poput njegovog brata, igrač kojeg ne možete otpisati sve dok borba nije gotova. Osobno, to je osobina koju ne samo kod boraca, već i kod svih ljudi, cijenim iznad svega.