Meni je Edgar jedan od najdražih boraca u UFC-u. Srčan i uporan momak, svaki put dobro pripremljen, a povrh svega, redovito je i manji od svojih protivnika. Nema jake udarce, kratak je, a svejedno radi svih 25 minuta, i voli borbu na nogama.
Sve njegove borbe su mi bile zanimljive. Istina, on ne završava protivnike spektakularno kao Anderson, nije dominantan kao St. Pierre i Jones, ali, treba reći da on prije svega nije takav talenat kao oni. Oni imaju startne, prirodne predispozicije, puno bolje od njega. Anderson je nevjerovatno gibak, okretan, a i brz, St. Pierre je čudo od snage i kondicije, a Jones sa svojim dugim rukama i nogama može držati i većinu teškaša na distanci. Frankie nema takvih prirodnih atributa.
Meni je za njega bitna riječ "usprkos", Malen je, nema neki punch power, a nije ni neko grapplersko čudo. Ali, momak radi. Bori se i hrabro i pametno, bori se svih 25 minuta, i ne odustaje.
Ja ga cijenim baš zbog tog "usprkos". Njemu nema lakih borbi, nema u njegovoj kategoriji u UFC-u protivnika koje će pregaziti tek tako, kao plitak potok. Taj dečko svaki put da sve od sebe, svaki put iz kaveza izađe natečenog lica, i definitivno ga cijenim kao borca.
Koštao me taj njegov poraz sa Hendersonom prvog pada na kladionici, to mi je bio prvi put da sam stavio novce na nekoga, onako od srca. Jednostavno sam njegov navijač, kao što sam navijač svih boraca koji imaju veliko srce. A on ga definitivno ima.