hrvatska košarka je počela umirat pogibijom Dražena, 7.6.1993., a vođena idiotima u savezu (ponajprije predsjednikom Radićem) je na ovom prvenstvu doživila potpuni debakl. prije svega, koga je to Joke (a ime mu taman odgovara našoj igri) vodio da bi mogao voditi reprezentaciju? pola ovih reprezentativaca nebi mogla ni sjediti na klupi u prosječnom euroligaškom klubu. Markota, Stipčević, Andrić, Simon, Rudež, prerazvikani Draper...
druga stvar, nekadašnji simboli košarke Split,Zadar i Šibenik danas gledaju amatersku košarku. KK Šibenka se ugasila, igrači Splita nemaju za papar a vrlo lako će i igrači Zadra imat slične probleme. kriva košarkaška politika koja je sve slijevala u Cibonu (koja bi roster popunila sa par preplaćenih crnaca, zanemarujući pritom svoj pomladak) je dovela do neminovnog. isto tako, živciraju me uvijek neke priče o medalji, pritajeni favoriti, ovo-ono. realno, naša momčad je europska druga, a možda i treća liga i vrijeme je da konačno pogledamo istini u oči
"I was in Las Vegas when the Nogueira brothers first touched down in America. There was a bus, this is a true story. There was a bus that pulled up to a red light, and Little Nog tried to feed it a carrot, while Big Nog was petting it. He thought it was a horse"