Evo mog viđenja zašto je MMA sport, a i koristim priliku za reklamiranje buduče knjige! :)1
Slobodna borba je sport koji u zadnjih desetak godina bilježi nevjerojatan napredak , u tehničkom, izvedbenom, organizacijskom i medijskom smislu. Slobodna borba je sport koji prate tisuće poklonika diljem svijeta, vrhunski borci slobodne borbe su doslovce globalni idoli mladih, dok glavne borbe najvećih organizacija (UFC, Strikeforce, K1, DREAM,…) prate milijuni gledatelja direktnim prijenosima koji su dostigli i gledanost najvećih boksačkih događanja, kao što su boksački mečevi za prvaka svijeta.
Kineziološki gledano slobodna borba je polistrukturalni aciklički sport, koji zbog svojih pravila se nameće kao jedan od najsloženijih borilačkih sportova.
Zašto jedan od najsloženijih?
Dozvoljena su sva bacanja protivnika hrvačkim i judo bacanjima, udaranja protivnika rukom, nogom, koljenima i laktom u stojećem stavu. Borba se nastavlja i na tlu ako borci u toku borbe padnu ili ako je izvedeno bacanje, te su i u borbi na tlu (parter) dozvoljena sva hrvačka, judo i jiujicu držanja, gušenja i poluge uz mogućnost udaranja šakom, koljenom, laktom i nogama. Opterećenja sportaša u slobodnoj borbi su submaksimalna i maksimalna, izmjenjuju se kratki eksplozivni pokreti pri udaračkom dijelu, veliki statički izdržaji pri obrani od rušenja, gušenja, zahvata, ispoljavanje apsolutne snage pri savladavanju protivnikovog otpora kod hrvačkih bacanja.
Kada uzmemo u obzir bogatstvo hrvačkih (1000) judo (1500) i jiujicu tehnika (>1000) te ih ukomponiramo sa boksačkim, kickboksačkim i muay tai tehnikama dolazimo do enormnih količina kombinacija i tehnika koje su sastavni dio slobodne borbe, koja za cilj ima uz simboličku (predaja) i stvarnu destrukciju protivnika (nokaut, prekid suca radi zaštite borca). Paradoks je da slobodna borba kao ultimativni borilački sport sa pravnog stajališta nema legitimitet, te vrhunski sportaši –profesionalci koji afirmiraju Hrvatsku i hrvatski sport u svijetu pred milijunskim auditorijem kao Mirko Filipović, Igor Pokrajac, Zelg Galešić, Damir Mirenić, Goran Reljić i drugi, nemaju nikakva prava kao sportaši .
Njihova vrhunska izvedba u prvom redu nije bogom dani talent i atavistički poriv za borbom, već strogo nadzirani sustav dugoročne sportske pripreme pod uvjetima programiranog trenažnog procesa. Njihov talent im jasno uveliko pomaže, jer zbog bogatstva tehnika i veliki broj trenažnih cjelina nemoguće je sve tehnike ravnomjerno ponavljati tijekom mezo i makrociklusa uzimajući u obzir i volumen treninga utrošen na kondicijsku pripremu. Kondicijska priprema u slobodnoj borbi zahtijeva vrlo ozbiljan pristup, kako ne bi došlo do stagnacije i ograničavajućih faktora u višim etapama sportskog razvoja .
Moderan pristup slobodnoj borbi podrazumijeva da borac ima izvrsnost u svim grappling (hrvanje ,judo) segmentima borbe, kako u parteru tako i u stojećem stavu, te vrhunsku pripremljenost u udaračkom dijelu borbe, tehničkom superiornošću u plasiranju udaraca iz distance i polu distance te kretanju koje je uravnoteženo sa taktičkim planom borbe. Moderni borac slobodne borbe ne radi razliku od udaračkog i grappling dijela borbe, već tehničko taktičkom superiornošću navodi tijek borbe u svom taktički zacrtanom smjeru, na svoj tehnički dominantniji segment. Taj segment nije nužno tehnička superiornost, već može biti i neka od kondicijskih komponenti. Slobodna borba relativno često završava i pobjedom kondicijski spremnijeg borca. Hipotetski gledano u jednadžbi specifikacije uspješnosti slobodne borbe uz snagu (maksimalna, eksplozivna, repetitivna, statička), brzinu, koordinaciju i fleksibilnost potrebne su sve tri komponente izdržljivosti: aerobna, anaerobna fosfagena i anaerobna glikolitička.
Aerobna izdržljivost vrlo je visoko pozicionirana kao faktor uspješnosti, jer više perioda (rundi) od 5 ili više minuta, svrstava slobodnu borbu i kao aerobnu aktivnost, pogotovo u japanskim ringovima gdje je prva runda trajanja 10 minuta. Visoka aerobna izdržljivost rezultirati će bržim oporavkom u toku smanjene aktivnosti u toku borbe i za vrijeme odmora između rundi. Anaerobna izdržljivost je iznimno važna u slobodnoj borbi jer već sami početak borbe najčešće kreće punom snagom, žestokom izmjenom udaraca, naglim promjenama smjera ili bacanjima kod kojih je resinteza ATP-a (fosfageni energetski izvori) od presudne važnosti, kao i glikogenska anaerobna izdržljivost u borbi u klinču i zahvatima držanja na parteru kad zakiseljenja organizma dolaze do graničnih vrijednosti te anaerobna izdržljivost postaje odlučujući faktor pobjede ili poraza....
...nastavak u sljedećem broju! :)24
Edited by user
2010-09-09T00:02:22Z
|
Reason: Not specified