Kad sam već spomenu kritično mišljenje i pokušaj definicije... John Dewey koji ga je još 1909. definirao kao aktivno, ustrajno i pojmnjivo razmatranje vjerovanja ili pretpostavljenih oblika znanja u svjetlu temelja (razloga) koji ih podupiru i daljnjih zaključaka do kojih vode. Drugim riječima, Dewey uvodi pojam aktivne obrade informacija nasuprot pasivnom prihvaćanju, naglašava da mišljenju treba posvetiti vrijeme i pozornost te ističe nužnost utvrđivanja iz kojih razloga nešto vjerujemo i koje sumoguće implikacije naših vjerovanja.
Također, on ističe kriterije kritičkog mišljenja:
• Razlikovanje činjenica i vrijednosti
• Pouzdanost izvora ili navoda
• Točnost navoda ili tvrdnje
• Razlikovanje poduprte i nepoduprte tvrdnje
• Otkrivanje pozicije/perspektive mišljenja
• Razlikovanje izrečenih i neizrečenih pretpostavki
• Prepoznavanje nelogičnosti
• Određenje snage argumenta
Tridesetak godina nakon toga Edward Glaser dopunjuje njegovu definiciju uvođeći pojam dispozicije (psihološki skup organskih, fizioloških i instiktivnih uvjeta koji omogućuje razvoj neke psihološke funkcije) k promišljanju problema i primjeni metoda logičkog ispitivanja i rezoniranja. Sposobnost kritičkog mišljenja, smatra Glaser, uključuje:
1. Naviku biti otvoren i smisleno razmatrati probleme i pitanja svih vrsta koja se
pojavljuju u osobnom iskustvu
2. Poznavanje metoda logičkog propitivanja i rezoniranja te
3. Vještinu primjene tih metoda.
Konačna, jedinstvena defincija proizašla je iz istraživanja koje je provela APA (American Philosophical Association), a glasi: "Kritičko mišljenje je svrhovito
samoregulirano prosuđivanje čiji je rezultat analiza, evaluacija i zaključivanje, kao i objašnjenje dokaznih, konceptualnih, metodoloških, kriterijskih ili kontekstualnih razmatranja na kojima se temelji prosuđivanje"
- po meni prepoznavanje nelogičnosti je tu najvažnije....
Edited by user
2020-08-02T13:49:19Z
|
Reason: Not specified