Deontay, jasno, ima rupa u igri, ali, ako izgubi od ovog buzdovana, trebao bi nešto poduzeti dok je struja jeftina. Igrom slučaja, ovo ljeto sam pomogao nekim njegovim jaranima, navijačima krakovske Wisle, da se ukrcaju u trajekt, pa su mi, cili oduševljeni, dali tih klupskih suvenira i kako smo se u razgovoru dotakli boksa, pohvalili su mi se da će njihov dobar drug sa tribine sigurno postati svjetski prvak.
Definitivno ne dijelim njihov optimizam, jer je posve jedna stvar biti šampion tribine, pa makar i u Poljskoj, a sasvim druga biti svjetski prvak u teškoj. Szpilka je samo primjer kako funkcionira marketing u današnjim profesionalnim borilačkim sportovima, i ne samo u njima. Osnovni je cilj što široj publici prodati što bombastičniju priču, a u slučaju Szpilke to je definitivno njegov huliganski background, i ta priča da je njegov veliki talent primjećen na nekoj snimcigdje se tuče sa protivničkim navijačima.
Što se samih Poljaka tiče, puno sam radio sa njima, doduše, isključivo sa ovima iz područja Gdanjska, koje je najrazvijenije vojvodstvo Poljske, to je, uostalom, sve do 1945 bila Njemačka. Iz mojih osobnih i poslovnih iskustava sa njima, mogu reći da nema baš osnova zbog kojih bi ih mi mogli gledati sa visoka. Doduše, sigurno je da kod njih po nekim provincijama ima i zaostalosti i siromaštva, vjerovatno i goreg nego kod nas. Jedino što mi se ne sviđa kod njih je, što su, kao i svi baltički narodi, pretjerano skloni čašici. Poljaci su generalno glasni i srčani, a takve su i Poljakinje, prije par godina, sječanj mjesec, sam u Donjem Vakufu ukrcao dvije studentice Poljakinje, stopom su išle od Lodza do južne Albanije i nazad, sve preko Kosova i Bosne, a na moju opasku da je to potez hrabar na granici ludosti, objasnile su mi da se tako proputovale Kavkaz i Kanadu.
Poljaci znaju bit i bezobrazni, naročito kad popiju, ali, generalno mislim da nemaju problema sa Hrvatskom i Hrvatima, dapače, mislim da nas simpatiziraju više nego mi njih. Inače, moram reć neki moj stav o ostalim Slavenima: nikad nisam osjetio da me neki Poljak, Slovak ili Bugarin gledaju kao inferiornijeg, da su rezervirani ili podozrivi radi toga što sam Hrvat, dapače, uglavnom bi to bila dobra komunikacija. A takvu vrst rezerviranosti i hladnoće sam, recimo, osjetio kod Rusa, vidiš da su nekako navikli bit gazde u tom slavenskom svijetu. Što se tiče Čeha, moja iskustva sa njima da su oni neki lelemudani, gledaju uvijek kako da prođu lišo. Meni osobno, kad zanemarim njihovo kukulekanje, znaju bit simpatični, jer nisu zločesti ljudi.
Mislim da je problem kod Poljaka što nose teško breme povijesti, vijerovatno još teže od našeg, recimo, u zadnjem svjetskom ratu, neovisno o tome što je ta generacija dala značajan doprinos savezničkoj pobjedi, a oni ka oni, nisu bili pobjednici na kraju rata, jer su dobili Ruse na vrat, i nuspojava toga je da se Poljacima svako malo na vlast vraća družba koja više priča o prošlosti nego o budućnosti. Mislim, nije da kod nas nije slično, ali jedno je kad takvi jebivjetri dođu na vlast u zemlji od 4 milijuna ljudi, a drugo kad dođu na vlast u zemlji od 40 milijuna ljudi.